Praznici, a posebno novogodišnji, uglavnom se očekuju kao vrijeme za kupovinu, provod ili ostvarivanje dugo očekivanih susreta. Trebalo bi da to bude i vrijeme opuštanja i prikupljanje snage za početak novog godišnjeg perioda.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da je sve više ljudi koji pate od praznične depresije, stanja kod osoba koje iz bilo kojeg razloga ne mogu realizovati praznične dane.
Tako su za neke praznici vrijeme uživanja, a za druge samo gorke pilule očaja, razočarenja, tuge i iznevjerenih očekivanja.
Kako pokazuju brojne psihološke studije, praznici kod ljudi sve češće predstavljaju izvor stresa i depresivnih osjećanja, a sve manje dane ispunjene zadovoljstvom, radošću i opuštanjem, pišu Nezavisne novine.
“Nekada sam jedva čekala praznike jer smo radili i ja i suprug i mogli smo svojoj djeci i sebi priuštiti bogatu trpezu. Čak smo i kupovali poklone. Danas je potpuno drugačije. Moj suprug je poginuo, a ja sam ostala bez posla. Svojoj djeci ne mogu priuštiti normalan život ni u ovim danima, a kamoli da im mogu obezbijediti bogatiju trpezu za praznike ili da im nešto kupim, tako da praznici za nas kao da i nisu praznici. Još mi i teže bude nego tokom ostatka godine“, priča Ruža Z. iz Banjaluke.
Nažalost, njen primjer nije usamljen i sve je više ljudi koji više ne osjećaju nikakvu euforiju oko praznika niti imaju razloga za praznično raspoloženje. Naprotiv, više su utučeni nego u ostalo doba godine jer tada i više shvate kako nemaju sredstava ni za normalan život, a kamoli da si priušte kupovinu poklona ili nešto bolju trpezu za vrijeme praznika.
Prema riječima Ivana Šijakovića, sociologa, praznična depresija bi se mogla svrstati u problem novijeg doba, a najčešće pogađa takozvane radoholičare, zatim siromašne ljude, kao i one s nesređenim emotivnim životom.
“Postoje ljudi kojima je rad karakterno svojstvo njihove ličnosti, koji su bez rada prazni i kojima je rad neka vrsta takmičenja, dokazivanja. Takvim ljudima praznici dođu kao neka vrsta gubljenja vremena.
Praznična depresija takođe često pogađa i one koji bi željeli da postignu neki uspeh. To se, prije svega, odnosi na neke poslodavce kojima je svaki radni dan, odnosno svaki poslovni trenutak važan. Na njih praznik ima negativnu posledicu“, pojašnjava Šijaković.
U rizične grupe koje pogađa praznična depresija, kako kaže Šijaković, mogle bi se svrstati i osobe slabijeg materijalnog stanja.
“Jedan koren bi mogao biti u tome što u vreme tih velikih prazničnih kupovina i potrošačkih stanja i euforija, ljude koji su slabijeg materijalnog stanja razdire osećaj uskraćenosti. Oni vide neku svoju poziciju, da su nisko na ljestvici, i to kod njih izaziva depresivne reakcije, kao što su bežanje od te stvarnosti, uvlačenje u sebe ili neke druge reakcije“, smatra Šijaković.
Drugi razlog, kako dodaje, leži u činjenici da ove osobe, kada vide euforiju kupovine i trošenja oko prazničnih priprema, takođe pokušavaju da se u nju uključe i onda potroše i ono malo novca što imaju.
“To kod njih ponovo izaziva depresiju zašto su podlegli tome, odnosno onome što čine bogati, smatrajući se građanima drugog reda. To je kultura siromaštva, koja se gaji na taj način da to nije za nas, to je za neke druge, i to može da ima depresivnu reakciju. To je pitanje gdje se jasno vide socijalne razlike i klasna stanja kod nas“, kaže Šijaković.
Dodatni problem je, kako ističe, što praznici nisu više kao nekad usmjereni na neki događaj, istorijski datum, nego ponajprije na kupovinu enormnih količina hrane i pića, što ova grupa ljudi sebi ne može priuštiti.
Prema riječima Šijakovića, osobe s nesređenim emotivnim životom takođe bi se mogle svrstati u rižične grupe koje pogađa praznična depresija.
“Uglavnom je reč o osobama koje su same ili imaju porodičnih problema, te za vreme praznika upadaju u depresiju i postaju utučene. Emocionalno siromašni u danima reklamiranog zajedništva osećaju se još tužnije, usamljenije i napuštenije nego inače“, kaže ovaj sociolog.
Dodaje da će se depresija, nažalost, narednih godina samo još više povećavati, jer je ona posljedica i pojava novog doba.
“Depresija je sastavni dio novog života i njeni izvori su raznovrsni. Ona svaki dan nađe neki svoj novi izvor, tako da je često besmisleno protiv nje se boriti“, kaže Šijaković.
Ipak, činjenica je, kako dodaje, da većina ljudi na praznik reaguje pozitivno samom činjenicom da se nešto dešava, da imaju slobodne dane…
Aleksandar Milić, doktor psihologije i profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, pojašnjava da depresije imaju svoje dugo porijeklo, te da su one prisutne kod osoba koje su sklone da određene situacije doživljavaju na izvjestan način kao nepovoljne za sebe.
“To potiče iz određene dimenzije njihove osjetljivosti, ranjivosti, što se nekada može povezati i s njihovim periodom odrastanja. Naime, još od najranijeg perioda dijete na relaciji potreba i zadovoljenja od majke pa nadalje može nailaziti na određene strepnje“, kaže Milić.
Prema njegovim riječima, može se pretpostaviti da kod jednog dijela osoba koje su sklone introvertnosti, anskioznosti, one upravo potiču od tih najranijih strepnji, koje su se kasnije razvile u depresiju.
“Takve osobe opažaju bilo kakve situacije na nepovoljniji način u odnosu na druge, koje su spremne suprotstaviti se i efikasno reagovati na te situacije. Zavisno od situacija koje su pred čovjekom, on će ih tako u različito vrijeme, u različitom kontekstu opažati, doživljavati i na njih reagovati“, upozorava Milić.
Praznična atmosfera, kako kaže, obično asociraj ljude na ljepše dane, kada svakodnevno gledaju nasmijana lica. Međutim, ističe Milić, to sa druge strane neke ljude asocira na njihovu nemogućnost da se tako osjećaju, što ih vuče ka anksioznosti, depresiji, tugovanju…
“Takvim osobama, ako ne uspiju da kroz razgovor sa drugim ljudima ili na neki drugi način prikriju svoja negativna razmišljanja ili opažanja i podignu svoj nivo raspoloženja, praznik može da pogorša stanje. Zato se i dešavaju slučajevi da neka osoba, na nekom slavlju, u lijepom raspoloženju i društvu, odjednom postaje ćutljiva, tužna ili počne plakati. U takvim situacijama je neminovan jedan vid rasterećenja tog stanja“, kaže Milić.
Činjenica je da danas imamo komplikovanu situaciju – praznično ludilo uz mnogo siromašnih i nezaposlenih.
Ipak, beskrajne praznične pogodnosti za kupovinu svakodnevnih potrepština, bučno oglašavanje “nikad povoljnijih” putovanja u daleke dijelove svijeta, ne moraju frustrirati samo one plitkog džepa, nego i osobe koje to mogu platiti, ali iz bilo kojeg razloga nemaju s kim podijeliti.
Samoubistva
Najradikalniji izraz depresije su samoubistva, koja se nerijetko dešavaju upravo u najluđoj, novogodišnjoj noći.
Prema riječima Aleksandra Milića, doktora psihologije i profesora na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, asocijacije kod tih ljudi uvijek su u neku ruku asocijacije nastale u kontekstu veselja, sreće, u kontekstu lijepih dana.
“Takve osobe još više padaju u depresiju i počinju maštati ili traže satisfakciju u zamišljanjima suicida, da bi kasnije prešle na suicid“, pojašnjava Milić.
Razmišljanja o suicidu mogu se javiti kod osoba različitog psihosocijalnog statusa i starosne dobi. U tim slučajevima obično se radi o osobama koje sebi ne mogu obezbijediti pažnju drugih, koje su na neki način zapostavljene, hendikepirane ili sebi ne mogu obezbijediti neki nivo provođenja praznika.
“Takve osobe, bilo da se radi o starijim ili mlađim, na izvjestan način su usamljene, često imaju neriješenu privatnost, tako da nemaju povoljan taj porodični, socijalni abijent. Često takve osobe nemaju povoljnu sliku o sebi, što je još otežavajuće u takvim situacijama“, kaže Milić.
Nezavisne/Informer.ba
