Almir Salihović je povučeni stočar iz Srebrenice, čovjek koji nikada nije imao velike snove niti planove za budućnost.
Međutim, kada je Salihović prije dvije godine saopštio prijateljima da je zaljubljen u hrišćanku, djevojku koja potiče iz srpsko-hrvatskog braka, njegovi prijatelji su bili neprijatno iznenađeni:
“Rekli su mi da sam lud, da to ne mogu uraditi, jer se to jednostavno ne radi. Rekli su mi da je to ravno samoubistvu“, prisjeća se Salihović (28).
Međutim, on se nije obazirao na njihove kritike i tako je on zajedno sa svojom vjerenicom Dušicom postao simbol skromnog napretka u i dalje podijeljenoj Bosni i Hercegovini.
Salihović i Dušica Rendulić planiraju da se vjenčaju u maju. Kada to učine, biće to prvi međureligiozni brak u poslijeratnoj Srebrenici. To potvrđuje i imam Alen Hasasnović, koji kaže da od 1995. godine nije bilo miješanih brakova, iako je prije rata broj takvih brakova iznosio čak 33 odsto.
Međutim, ono što je specifično za Srebrenicu svakako je da je ona te 1995. godine ušla u anale savremenog ratovanja, zbog masakra koji je počinjen jula 1995.
Srebrenica je vrlo brzo postala simbol neuspjeha međunarodnih mirovnjaka da zaštite civile.
Danas u Srebrenici živi skoro 12.000 stanovnika, od kojih je skoro polovina Bošnjaka. Već godinama unazad, Srebrenica je podijeljen grad, iako je predratno stanovništvo počelo da se vraća.
Salihović je svoju buduću suprugu upoznao u maju 2010. godine u Tuzli, gdje je ona tada živjela.
Salihović je i sam jedno vrijeme živio u izbjegličkom centru u Tuzli, da bi se prije nekoliko godina preselio na periferiju Srebrenice.
Rendulićeva, inače iz hrvatskog Gospića, bila je te 2010. godine u posjeti svojoj baki u jednom selu u blizini Tuzle. Salihovića je upoznala na lokalnoj pijaci.
“Sjećam se da sam namjerno ispustila flašu mlijeka ispred njega, samo kako bi me primijetio“, priznaje Rendulićeva i dodaje:
“I primijetio me je. Ništa mi nije rekao, samo se nasmijao.”
Samo dan kasnije, imali su prvi sastanak, a već sedam dana kasnije su se zabavljali.
Salihović se nije obazirao na kritike i tako je sa svojom vjerenicom Dušicom postao simbol skromnog napretka u i dalje podijeljenoj Bosni i Hercegovini
Novembra 2010. godine Salihović je predložio da se iz Tuzle presele u Srebrenicu, na plac njegov majke.
“Pristala sam da se preselimo u Srebrenicu, nisam bila zabrinuta, jer su ljudi svugdje isti, niko nije plave krvi”, kaže ona.
Njemačka humanitarna agencija “Habitat for Humanity” izgradila im je kuću na placu njegove majke, a prije sedam mjeseci postali su ponosni roditelji malog Jusufa.
“Za sada ne planiramo drugo dijete“, kaže Rendulićeva i dodaje: “Ekonomska kriza se osjeća u cijeloj zemlji.”
Da je zaista tako, potvrđuje i podatak da je stopa nezaposlenosti u Srebrenici čak 50 odsto.
Salihović kosi travu za kompanije i lokalne penzionere i zaradi skromnih 75 dolara mjesečno. Od humanitarne organizacije dobijaju osnovne životne namirnice, kao što su brašno, šećer, ulje.
“Upravo smo dobili deset ovaca i 14 kokošaka“, kaže Rendulićeva i dodaje: “Jesmo siromašni, ali smo srećni, a imamo i podršku i naših porodica.”
Inače, Salihović je svojoj vjerenici obećao novac da iznajmi vjenčanicu koju je nedavno vidjela.
“Ta vjenčanica mi je san”, kaže ona.
Inače, ne dijele svi u Srebrenici ovo mišljenje.
Ipak, Salihović i Rendulićeva se na obaziru na mišljenje Srebreničana. Dušica kaže da udaja za muslimana ima i svojih prednosti:
“Kao hrišćanka, uvijek sam voljela Božić, zbog kolača i poklona, ali i muslimanski praznici znaju biti predivni“, kaže ona dodajući da najviše uživa u baklavi za Bajram.
Nezavisne/Informer.ba
