Na jučerašnjem saboru SPO-a na Ravnoj Gori, bolje rečeno paradi pijanstva, maloprivrede, kiča i tek ponešto ideologije, skupilo se otprilike 2.000 četnika i „četnika”, vrtjelo se meso na ražnju, pjevale se patriotske pjesme, pila „Čičina” rakija, a ideologija se kupovala na kilo i metar, analiziraju beogradski mediji…
Na što se to svodi ideologija četničkog pokreta? – pod kapom nacionalizma, patriotizma, (po)četnici se dobro zarakijaju i natovare janjetinom pod šatrama, s obaveznim prefiksom „Čičina” u nazivu, primjećuje beogradski Press.
”Ljuljaj, mala, mešaj za četnike, breeeeee’‘, zaurlava junačina na razuzdano djevojče koje po taktu gerilskog evergrina cupka na stolu (uvertira u atmosferu).
Na tezgama svega što preduzimljivi Kinezi i još preduzimljiviji Srbi prave, tj. pokušavaju da prodaju kao dio obavezne četničke ikonografije: „Čičina kafa”, „Čičine vuvuzele”, „Čičin boš alat”, „Čičin Sunđer Bob jastučić”, „Čičin kaubojski šešir sa kokardom”, „Čičine pljeskavice” i još plejada svjetlucavih sitnica, manje ili više povezana sa ”herojem” planine.
Prolaskom koridora maloprivrednika, završava se tek prvi dio agonije, na koju se nadovezuje žalosno mali broj posjetilaca, koje je Ravna gora u godinama svog nacionalnog vaskrsnuća brojala desetinama hiljada. Danas ih je pod spomenikom prvom ”gerilcu” porobljene Evrope i barjacima Srbije i SPO-a tek 2000.
Nad crkvom, iz šatre biju zvuci nerazumljivih „patriotskih” nota. Pijane đuvegije skandiraju Srbiji.
‘‘Uaaaaaaaa! Je*o mater onom i ko te pozvao, majmune” – prolama se planinom na pozdravne riječi Srđana Milivojevića, gosta iz DS-a i deklarisanog poštovaoca ravnogorske misli.
”Vaš je izbor kako ćete nekoga pozdraviti, za to sam se i borio sve ove godine da svako ima neporecivo pravo da slobodno iskaže nezadovoljstvo! Došao sam da vas pozdravim i zahvalim vam se što ste sve ove godine čuvali i sačuvali ravnogorsku ideju” – jedva čujno govori, dok okupljeni ni poslije ovih riječi ne prestaju sa zvižducima.
Meso, kupus, četnička ikonografija, šatre… Radovalo se i staro i mlado, a povod…
Nešto mira donosi prijekor Vuka Draškovića da se u duhu najljepše srpske tradicije gost mora pozdraviti i poštovati.
”Pa, kako, Vuče, kad zbog takvih kao on, i stranke u kojoj je, nas danas ovde ima koliko i na uranku u Košutnjaku”, dobacuje gospođa sa šajkačom.
Masa skandira predsjedniku SPO-a Vuku Draškoviću – pozivajući ga da uzme riječ, dok otac bodri sinčića da maše svom Vuku dizajući tri prsta.
Prosudite sami da li ovo uniformisano dijete odrasta u duhu zdrave nacionalne svijesti…
Prašina i ideologija
‘‘Nije loše, mada je ranijih godina bilo neuporedivo bolje! Od ovog dana, mogli smo da živimo pola godine’‘ – govori prevrtljivi ugostitelj, dok tri kafe i kisele vode naplaćuje 500 dinara.
Riješio je pošto-poto da i od ovog dana preživi narednih šest mjeseci, baš kao i inkasanti koji pod izgovorom očuvanja ravnogorske flore i faune prodaju nešto nalik bedževima za 300 dinara, piše Press.
A kokarde na kapama su im tek samo dio radne uniforme…
Dok srbijanski mediji, vidno, u jednu ruku pokušavaju da prikažu ovo tek samo kao odraz primitivizma Srbije, što zaista i jeste, svodeći ovo na priču o običnom vašaru pijanstva i kiča, u drugu ruku prešućuju dublju analizu i pozadinu ovog skupa.
Koja je to poruku koja se sa ovog skupa šalje svojim ”komšijama” u zemlji i u regionu? Zašto se to prešućuje?…
Rekli bi smo opet stara slika Srbije i poruka sa razglednice ”Pozdrav sa Ravne Gore”…
Informer.ba
