Za razliku od drugih zemalja u BiH samo mali dio iskoristivog otpada završi u reciklaži. Godišnje tako propadnu desetine miliona eura potencijalnih resursa, a sistemskim rješavanjem ovog pitanja na desetine hiljada radnih mjesta bi bilo otvoreno.
Godišnje se u BiH uveze oko 150 milona eura napitaka u plastičnoj ambalaži. Veoma malo je mjesta na kojima se odvojeno prikuplja otpad, tako da PET ambalaža postaje dio običnog komunalnog otpada. U BiH se zbog slabog prikupljanja samo na plastičnoj amabalaži procjenjuju višemilionski gubici.
Preduzeće Omorika reciklaža iz Doboja već nekoliko godina bavi se recikliranjem plastike, koja recilirana najčešće završi u tekstilnoj industriji, kaže menadžer firme Mladen Damjanović. ”Što se tiče našeg trenutnog otkupa iz čitave BiH za naš kapacitet mašine to je još nedovoljno. Što god ima PET ambalaže u BiH mi imamo kapacitet da to recikliramo. Kapacitet naše mašine je 500 tona na mjesečnom nivou. Mi imamo samo 30 posto materijala za recikliranje, s tim da 70 posto kapaciteta ostaje neiskorišteno”, kaže on.
Prema mišljenju Anesa Podića iz Udruženja Eko akcija, pitanje zbrinjavanja otpada treba riješiti država. ”Sličan problem smo mi imali sa metalnim otpadom, nama su rijeke bile pune olupina od auta, nekoliko godina nakon rata imali smo i šporete, frižidere itd. Sve dok nije počela da radi Željezara Zenica kako treba. BiH je za vrlo kratko vrijeme očišćena u potpunosti od tog otpada, jer se ljudima isplatilo da ga prikupljaju na razne načine i mi više nemamo problema sa otpadom te vrste, ali znam da su sva izletišta zagađena plastičnim otpadom svih vrsta. Dobar dio toga bi bio sklonjen sa livada samo da je naša država usvojila drugi način zbrinjavanja tog otpada”, navodi Podić.
Bitna svijest građana
Milion i pol ljudi u svijetu je zaposleno na preradi otpada. Hrvatska, na primjer, više od petine otpada prerađuje. Iz Federalnog ministarstva za pitanje okoliša najavljuju promjene putem pravilnika o upravljanju otpadom. Na snagu je stupio prvog dana 2012. godine.
Planira se u narednih pet godina postići zbrinjavnje 35 posto otpada većinom u reciklaži. To će donijeti više obaveza za proizvođače i trgovce, kaže pomoćnik federalnog ministra za okoliš Mehmed Cero. ”Obaveza je svih proizvođača ambalaže, ne samo PET ambalaže ili staklene nego i papirne i drvene, koja se stavlja na tržište, subjekti koji stavljaju na tržište Federacije su u obavezi da je zbrinu, dakle da je sakupe i recikliraju, a time će otvoriti posao tim malim poduzetnicima koji se time bave, jer moraju nekom dati taj posao da riješe svoju obavezu prema Pravilniku. Tako bi se svi mali subjekti, koji se bave upravljanjem otpadom, uključiti u taj sistem, obveznici sistema će im platiti. Tu naravno očekujemo i da komunalna preduzeća budu uključena i da to postepeno unaprjeđujemo. Na petoj godini bi bila obaveza svakog subjekta koji stavlja ambalažu na tržište Federacije da osigura 35 posto”, ističe Cero.
Sličan pravilnik trebao bi biti usvojen i u Republici Srpskoj. Nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjem smatraju da pravilnicima o upravljanju otpadom neće biti riješen problem. Anes Podić smatra da zbog manjka poticaja za prikupljanja sirovine neće se ostvariti željeni rezultati. ”Usvojen je model kod kojeg je itekako bitna sama svijest građana, znači usvojen je model koji je za nas potpuno neprimjeren i koji neće dati nikakve rezultate”, kaže Podić.
Zoran Adžaip iz nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa smatra da se u sadašnjim uslovima ne može očekivati da će komunalna preduzeća i lokalna zajednica koja je obavezna, finansirati infrastrukturu, “tako da, ako nemamo te karike ponovo ne možemo imati zaokružen ciklus.”
Prerada otpada, osim ekonomske dobiti ima i socijalnu dimenziju, a to je zapošljavanje ljudi. ”Trenutno zapošljavam, što se tiče reciklaže, negdje oko 16 radnika, s tim da radimo samo u jednoj smjeni zbog kapaciteta. Ako bismo mi povećali kapacitet mi bismo mogli zaposliti još radnika sigurno, pa da radimo u dvije ili tri smjene”, zaključuje Mladen Damjanović.
RSE/Informer.ba
