A riječ je upravo o Mostaru koji je ostao uspravan i nakon rušenja mosta i koji je unatoč silama zla uspio obnoviti most i pružiti ruku povjerenja i pomirenja kroz statut o jedinstvenom gradu jednakopravnih građana. Nije bilo lahko uvjeriti Bošnjake koji su prošli višegodišnji mostarski pakao da prihvate statut OHR-a koji je 2004. godine predložio bivši visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Paddy Ashdown o jedinstvenom gradu na račun samostalnih općina u istočnom Mostaru, ali su, kao i uvijek (naivno ili bespomoćno), povjerovali da je međunarodna zajednicau u osobi visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu ozbiljna organizacija, koja poštuje svoje odluke i koja neće podleći ucjenama nacionalističkih i interesnih grupa.
Bošnjaci su i meni tada vjerovali kad sam im govorio da je statut o jedinstvenom gradu Mostaru u interesu suvereniteta i integriteta cijele Bosne i Hercegovine, podsjećajući ih na riječi rahmetli Alije Izetbegovića da je ‘bolje dijeliti vlast nego zemlju’. Nevoljko, ali su Bošnjaci prihvatili statut o jedinstvenom gradu Mostaru, vjerujući da će OHR insistirati na njegovoj provedbi u smislu jednakopravnosti svih građana i naroda, bez majorizacije i marginalizacije bilo koga. Nažalost, ništa od toga se nije ostvarilo i zato se danas pitam da li sam dobro uradio što sam nagovorio Bošnjake da prihvate statut o jedinstvenom gradu Mostaru koji je predložio tadašnji viski predstavnika Paddy Ashdown, koji je bez sumnje bio jedan od najaktivnijih i najuspješnijih visokih predstavnika za Bosnu i Hercegovinu”, kaže reis Cerić.
“Jedan glas, jedan čovjek”
U saopćenju se dodaje da umjesto primjene statuta o jedinstvenom Mostaru, kakav li paradoks, kako kaže, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz blagoslov OHR-a, kao autora statuta, flagrantno krši princip o jednakopravnosti građana i osporava statut o jedinstvenom Mostaru, pozivajući se na princip “jedan glas, jedan čovjek”, ali samo za Mostar.
“Na taj način međunarodna zajednica kroz OHR-e pokazuje svoju nedosljednost i nepravdu prema Bošnjacima, namećući im embargo na pravo za samoodbranu od diskriminacije na osnovu nacije i vjere, što je ravno apartheidu, na isti način kao što im je bilo nametnut embargo na oružje za samoodbranu od agresije i genocida”, kaže reis Cerić.
“Zbog toga je pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića znak za uzbunu dok nije kasno i dok još imamo koliko-toliko snage da se odupremo svojevrsnoj inkviziciji koja se sustavno već duže vrijeme provodi nad muslimanima Bošnjacima pod izgovorom ‘vehabijskog pokreta’ na Balkanu sa središtem u Sarajevu iako se još niko i nigdje nije identificirao s tim pokretom, niti postoji pismeni ‘manifest’ vehabijskog pokreta, kao što postoji pismeni ‘manifest’ fašističkog pokreta Norvežanina Breivika, koji, kakvog li licemjerja!, nije terorist, već nedefinirani pojedinac i neuračunljivi luđak iako je usred dana onako iz zabave ubio više od sedamdeset mladića i djevojaka.
Da, vrijeme je da kažemo cijelome svijetu da nas priča o ‘vehabijskom pokretu’ u RS-u i priča samozvanih eksperata za terorizam podsjeća na priču o Jevrejima u Anadaluziji (Španiji) iz 1492. god. zbog kojih je ustanovljena ‘Španska inkvizicija’ radi utvrđivanja grijeha Jevreja koji su tajno ispovijedali svoju vjeru i nakon što su javno prešli na katoličanstvo. Posljedice ‘Španske inkvizicije’ su bile progon Jevreja i muslimana s Iberijskog poluotoka, od kojih su se mnogi naselili u naše Sarajevu o čemu svjedoči i čuvena ‘Sarajevska Hagada'”, ističe u saopćenju reis Cerić.
One koji nam govore da su izvještaji policije iz RS-a o 14 općina s vehabijskim centrima budalaštine i da su trojica “eksperata” za međunarodni terorizam (Domagoj Margetić, Darko Trifunović i Dževad Galijašević) obične budale podsjećamo da su nam to isto tako govorili da su priče početkom devedesetih u beogradskim mdijima o islamskim fundamentalistima budalaštine te da su psihijatri Jovan Rašković u Hrvatskoj i Radovan Karadžić u Bosni obične budale. Te i takve budalaštine i te i takve budale su Bošnjacima muslimanima donijeli progon, silovanje, ubijanje i genocid, kaže reis.
Poziv intelektualcima
Reis Cerić je zbog tog iskustva pozvao bošnjačke političare da se uozbilje, da se ujedine i da ne šute “pred naletom duhovnog, nacionalnog i kulturnog pogroma i progona Bošnjaka muslimana iz Mostara i Hercegovine”.
“Također pozivam bošnjačke intelektualce da ne šute, već da se aktivno uključe i pomognu svom narodu da preživi nametnutu mentalnu torturu i svojim intelektualnim radom osiguraju miran i siguran život našoj djeci. Našu ulemu pozivam da se sustegne od javnog govora koji otežava i onako teško stanje u našem narodu. Posebno želim skrenuti pažnju profesorima na Fakultetu islamskih nauka da svoj posao rade savjesno i odgovorno te da čuvaju ljudski ugled i akadamsku čast svojih kolega i onda kad se ne slažu oko nekih pitanja, što treba biti radost naše slobode, a ne noćna mora našeg naroda i naše Islamske zajednice.
Pozivam međunarodnu zajednicu da zašiti muslimane Bošnjake od pogroma i progona te da zaustavi kampanju nekih državnih institucija i nekih medijskih kuća, posebno javnih državnih servisa, kampanju koja ima za cilj uspostavu inkvizicije nad muslimanima i Islamskom zajednicom pod izgovorom vehabijskog pokreta. Mi vjerujemo u vladavinu prava, ali najoštrije odbacujemo paušalne optužbe s ciljem zastrašivanja našeg naroda. Muslimani Bošnjaci žive teško vrijeme za svoj opstanak i ostanak u svojoj vjeri i na svojoj zemlji, ali, kao i dosada, oni se uzdaju u Allahovu milost i svoj pošten odnos prema drugom i drugačijem.
To je znao cijeniti austrougarski kralj Franjo Josip i zato je imao pošten odnos prema Bošnjacima u teškim vremenima. Nadam se da sadašnji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko neće iznevjeriti Franju Josipa i neće biti uzrokom nestanka muslimana Bošnjaka poput nestanka muslimana i Jevreja iz Španije”, kaže se u saopćenju za javnost reisu-l-uleme Mustafe Cerića povodom pisma mostarskog muftije o teškom stanju Bošnjaka muslimana u Mostaru i Hercegovini.
