Kaže se da niko nije postao vrhunski menadžer ako u svom poslu nije prošao kroz rizike i gubitke, uspone i padove.
Menadžeri vole da kažu da ko ne rizikuje, taj i ne dobija. Njihova profesija je skopčana sa izvjesnom dozom rizika i oni brzo nauče da dobijaju i da gube, i da se nose sa nepoznatim i novim.
”To je neka vrsta talenta, spremnosti na rizik, koji se u svijetu veoma cijeni. Za menadžere je takođe važno ne samo da nauče da se nose sa neizvjesnošću i sa rizicima, već i da ih sami stvaraju, otkrivaju i provociraju. To je naročito važno za lidere, koji su, po definiciji, predvodnici i vizionari, oni koji idu naprijed i drugima krče put” – rekla je za “Blic” Gordana Nikić, doktor psihologije i terapeut racionalno emotivne bihejvioralne terapije (REBT).
Kada govorimo o rizicima i rizičnom ponašanju obično imamo na umu dvije grupe ljudi, kaže dr Nikić. One koji se plaše da rizikuju i one koji radi uzbuđenja i zadovoljstva srljaju u svaku nepoznatu situaciju i avanturu. Postoje osobe koje zavise od stalnog uzbuđenja i promjena. Za njih je potraga za rizikom i skokom adrenalina zapravo potraga za stalnim zadovoljstvom.
”Osobe koje su sklone anksioznosti i paničnim strahovima očekuju da razne životne situacije za njih budu 100 odsto sigurne kako bi se osjetili bezbjedno i zaštićeno. Naravno da takve izvjesnosti i sigurnosti u životu nema, pa ovakvi ljudi često smanjuju svoje kretanje, plaše se otvorenog prostora, gužvi, lifta ili prevoza autobusom” – objašnjava dr Nikić.
Međutim, bez bar malo rizika često uskraćujemo sebi uspjeh i njime postignuto zadovoljstvo.
Informer.ba
