Pitate me kako moj život izgleda danas i kroz šta sam sve prošla. Onda me prvo morate podsjetiti šta je to život, kazala nam je 29-godišnja E. G., žrtva trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.
Ova djevojka iz Rumunije 2009. godine je, kao dio lanca trafikinga u svrhu prostitucije, završila u policiji, zatim u Centru za socijalni rad i na kraju u Sigurnoj kući.
Bez uvjeta
Rođena je u Rumuniji, u peteročlanoj porodici. Roditelji su joj radili u lokalnoj fabrici obuće, a ona se, kako kaže, zaklela da neće raditi deset sati dnevno za “siću“.
” Ponudili su mi da budem konobarica u banjalučkom kafiću za platu od 1.000 KM. Nakon mjesec, gazda je rekao da mi može dati samo 500 KM, a ako pristanem biti “prisnija” s njegovim gostima, mogu zaraditi više. Nisam imala gdje, niti uslove da se vratim kući” – kaže ona.
S njegovim “prijateljima“, kaže ona u ispovijesti za naš list, odlazila je na sprat kuće, gdje je bila jedna manja kancelarija.
“ Oni mene nisu pitali ništa, a ni ja njih. Bilo je kako gazda kaže. Kasnije sam upoznala djevojke koje su u Sarajevu radile za 2.000 do 3.000 maraka” – ispričala je naša sagovornica.
Ona i dalje radi u BiH. Honorarno pleše po noćnim klubovima kao go-go plesačica.
Jučer je širom naše zemlje obilježavan Dan borbe protiv trgovine ljudima. Lani je u BiH identificirano 37 žrtava trgovine ljudima, a 2009. godine njih 46.
Nadležne institucije tvrde da su tendencije u našoj zemlji takve da broj žrtava opada, a raste broj procesuiranih “trgovaca”, iako se osuđuju na minimalne zatvorske kazne.
Krajnje odredište
Bosna i Hercegovina do prije nekoliko godina uglavnom je bila mjesto gdje su dolazile žrtve trgovine ljudima, dok je danas naša zemlja od krajnjeg odredišta i tranzitne lokacije sve više polazište trgovine.
” U BiH se sa žrtvama najčešće trguje u svrhu prostitucije i seksualne eksploatacije. Oni završavaju u svim zemljama EU, a posebno na Kosovu i u Albaniji” – istakao je Bojan Arula, radnik banjalučkog Centra za socijalni rad.
Zarade do 15.000 eura
Trgovina ljudima, posebno onima romske nacionalnosti, u BiH se vješto maskira pod licem prerane udaje i miraza, a najveći broj njih završava u Francuskoj, upozorili su jučer predstavnici nevladinog sektora u Tuzli.
O razvijenosti ovog vida trgovine svjedoči slučaj “Hamidović”, s kojim se francuska policija borila godinama. Više od 70 mladih Romkinja iz BiH, u Parizu je prosilo pod ovim prezimenom.
“ Po metroima, ulicama i drugim javnim prostorima, oni su džeparili ili prosili. Dnevno su, kako smo dobivali informacije iz Francuske, znali zaraditi i do 15.000 eura” – kazao je Amir Bašić, koordinator Udruženja “Zemlja djece” u Tuzli.
Avaz/Informer.ba
