Safet Halilović, jedan od osnivača i istaknutih funkcionera Stranke za BiH, kaže da će se boriti za ovu političku partiju iako je pokrenuta procedura njegovog isključenja.
U razgovoru za Nezavisne novine Halilović tvrdi da je Haris Silajdžić uništio Stranku za BiH, a sunovrat je krenuo još 2006. godine nakon odličnog izbornog rezultata, kada je počeo jačati energetski lobi vođen Vahidom Hećom.
NN: Kako komentarišete najavu Vašeg isključenja iz SBiH?
HALILOVIĆ: Taj potez ima više ciljeva. Prvo, da budu sankcionisani, zaplašeni i blokirani svi oni koji znaju i imaju dokaze da su rezultati iznuđenog septembarskog kongresa potpuno falsifikovani, i da je lider stranke izabran nestatutarno, tj. ad hoc aklamacijom, a ne kako to Statut Stranke za BiH nalaže: tajnim izjašnjavanjem između više kandidata.
Pošto sve to nije prošlo neprimijećeno od većine članstva, nastalo je pravo potkongresno rasulo stranke i njezino napuštanje od strane desetine organizacija, rukovodstava, vijećnika, poslanika. Kako uvođenje povjerenstva takođe ne daje željene rezultate, jer članstvo na terenu ne prihvata nametnute namjesnike iz Centrale bez političkog legaliteta i legitimiteta, nerazumo je procijenjeno da bi stvar mogli da poprave tjeranje vještica i politički skandali.
NN: Da li ćete se boriti da ostanete u SBiH ili ste već prihvatili odluku o Vašem isključenju?
HALILOVIĆ: Iako je jasno da je SBiH postala talac interesne skupine koja funkcioniše na principu klijentelizma, ucjena i straha i kao vlasništvo jednog lica sa faraonskim ovlašćenjima i samovoljnim kadrovanjem, ja ću se i dalje boriti za Stranku za BiH zbog njezinih konstruktivnih programskih ciljeva – podjednake demokratije, ravnopravnosti i reintegracije za sve u BiH, kao i zbog hiljada članova koji su sa časnim ciljevima i velikim entuzijazmom podnijeli veliku žrtvu za uspjeh ove političke opcije, i koji mi se i sada javljaju i daju podršku.
NN: Iz SBiH kažu da ste “destabilizirajući” faktor i da ste radili protiv stranke. Koji su pravi razlozi zbog kojih vas žele isključiti?
HALILOVIĆ: Naravno da su navodi o destabilizaciji i radu protiv stranke netačni i smiješni. Stvar je u tome da će osobe poput mene koje su od početka tu i koje su upućene u sva zbivanja iz prve ruke zasmetati raznim mešetarima i političkim mađioničarima koji stranku nesmetano koriste kao paravan za svoje nepolitičke egoistične ciljeve, o kojima javnost već prilično zna.
Ono što je takođe na određen način vjerovatno uticalo na inicijativu za isljučenje jeste otpor članstva na terenu da isfabrikovanim faraonovim namještenicima priznaju ikakav autoritet i mogućnost učinka. Da bi članstvo zastrašili, a poslodavca uvjerili da čine sve što mogu – oni poduzimaju i ovakve kontraproduktivne poteze.
NN: Zašto ranije niste upozoravali na sve negativnosti u SBiH i na “faraonsko” i “despotsko” vladanje Harisa Silajdžića?
HALILOVIĆ: Puni faraonski profil i autokratsko upravljanje strankom kod lidera SBiH do punog izražaja je došlo njegovim, ko zna kojim, povratkom 2006. godine, kada je stranka polučila do tada najveći uspjeh, a on postao član Predsjedništva BiH.
Međutim, ubrzo je nastupio i početak kraja. Liderovom samovoljom pobrisano je dotadašnje rukovodstvo sarajevske organizacije SBiH, koja je bila dobro ustrojena i postigla najbolji izborni rezultat u Sarajevskom kantonu i sa 13 poslanika imala izborni rezultat kao gotovo SDA i SDP zajedno. Međutim, pod rukovođenjem njegovog prezimenjaka koga je lider ultimativno doveo, već poslije godinu dana broj poslanika je sa 13 pao na osam, da bi ista osoba uskoro pod pritiskom demonstracija građana i sama morala da napusti poziciju kantonalnog premijera.
Slično je bilo i sa svim drugim ključnim kadrovskim rješenjima, a posebno onima iz oblasti energetskog sektora, namjenske industrije i dr, gdje je Kadrovska komisija SBiH bila potpuno isključena, a Vahid Hećo i neformalni lobi stvari preuzeli u svoje ruke. Među prvim žrtvama čistki zbog neposlušnosti bio je Ismet Briga, predratni priznati stručnjak u namjenskoj industriji, ali i osnivač SBiH u Goraždu.
Vrhunac je bio u političkom i svakom drugom izolacionizmu Stranke za BiH koju je lider temeljito provodio. A kako je to praktično izgledalo, dovoljno je navesti da sa Sulejmanom Tihićem, predsjednikom SDA, s kojim je SBiH bila koalicioni partner, pune tri godine nije ni kafu popio ni čuo se telefonom. Slično je bili i sa drugim ključnim ličnostima društvenog života u BiH.
NN: Zašto odmah niste reagovali na takav rad lidera stranke?
HALILOVIĆ: Naravno da smo većinu ovih stvari saznali tek nakon izbornog debakla 2010. godine. Nakon toga trajale su višemjesečne unutarstranačke rasprave o uzrocima i posljedicama svega, a rješenje je dogovorom postignuto da se provedu reforma i demokratizacija stranke sa uvođenjem kolektivnog Predsjedništva od 25 članova, a lider je javno obznanio da se povlači. Sve je ovo dvotrećinskom većinom potvrdila Skupština stranke u aprilu 2011. godine i normativno utvrdila novim Statutom, kao i odredila 20. maj te godine kao datum kongresa koji će to sve provesti.
Međutim, siva zona iz stranačkog okruženja je procijenila da demokratizacijom stranke i nestankom nedodirljivih mehanizama manipulacije gube poluge za provođenje svojih unosnih ličnih interesa – te je na jedva sazvanom septembarskom kongresu napravljen više puta iskušani manevar: lider se vraća “na traženje članova”, ne važi ni Statut za njega, za izbor predsjednika stranke nema više kandidata, nema tajnog glasanja, dovoljna je aklamacija.
Ali je i vrijeme od aprila do septemba iskorišteno da se iskreira ovisničko namjesničko vijeće koje će uglavnom glumiti rukovodstvo stranke kada lider nije tu ili kada iz raznih razloga treba izbjeći odgovornost za neuspjeh, nečinjenje ili zbog straha od ličnih posljedica. Na kongresu su organi dizajnirani brutalnim inžinjeringom i ucjenama, a imena iz sastava namjesničkih organa mogla su se kod odabranih delegata naći i dva dana prije glasanja.
Sastavi Predsjedništva i drugih najviših tijela naknadno su nadopunjeni ličnom milošću liderovih odluka iz arsenala njegovih faraonskih ovlašćenja. Tako da će u narednom periodu predsjednika SBiH malo biti, malo neće, malo će biti namjesničkog vijeća kada njemu to treba da bi izbjegao odgovornost za očekivani debakl na narednim lokalnim izborima, malo opet neće. Tako do potpunog rasturanja jedne ozbiljne političke stranke i jedne demokratske političke vizije.
NN: Da li razmišljate o napuštanju političke karijere?
HALILOVIĆ: Moja životna ambicija nije nikada išla za nekom profesionalnom političkom karijerom, nego sam kao profesor iz oblasti političkih nauka, koji nikada nije prekidao taj angažman, kao osoba sa određenim stručnim znanjima iz te oblasti, pokušao u burnom periodu postratne tranzicije u BiH biti od pomoći građanima u obnovi višestranačkog demokratskog života naše zemlje.
A da na tom planu nismo daleko odmakli, iako građani žele postati dio evropske porodice država i naroda, svjedoči frapantna činjenica da se, ne samo u Stranci za BiH, nego i u većini drugih najvažnijih stranaka naše zemlje, rukovodstva, a posebno lideri, još ne biraju tajnim izjašnjavanjem članova stranke između više kandidata, nego aklamacijom, što je pretpolitičko nedemokratsko stanje. I krajnje zabrinjavajuće.
Ja ću, naravno, u narednom periodu davati svoj doprinos pozitivnim promjenama i na tom planu, a aktivno ću djelovati i u Parlamentu FBiH, gdje su me građani izabrali, i to na način da budem u funkciji tih građana i demokratizacije društva. Sve špekulacije o mom priključenju nekoj drugoj stranci nisu istinite i ne razmišljam o tome.
Nezavisne/Informer.ba
