Dvadesetpetogodišnji Sarajlija Emir Habul u oktobru će postati prvi Bosanac uposlenik “Facebooka”, najpopularnije društvene mreže u svijetu. Habul će u sjedištu “Facebooka” u Palo Altou kod San Franciska raditi kao programer.
Prvih šest sedmica će sa vodećim inženjerima “Facebooka” raditi na svojoj obuci, nakon čega će mu najvjerovatnije biti ponuđen stalni angažman. O dobijanju vjerovatno najpoželjnijeg posla na svijetu, Habul, koji je na Islamskom univerzitetu u Maleziji diplomirao kompjuter-inženjering, govori kao o nečemu sasvim običnom.
“Mog prijatelja iz Bangladeša su iz ‘Facebooka’ zvali, a on je mene preporučio. Pozvali su me u aprilu, provjerili moj CV. Imao sam dva razgovora preko Skypea. Onda sam na tri dana otišao u sjedište u Kaliforniju i nakon nekoliko opširnih razgovora sa ljudima na razvoju potpisao sam ugovor”, priča Emir Habul.
Kaže da je u najvećim svjetskim informatičkim firmama poput “Facebooka” ili “Googlea” normalna procedura takozvanog lova na glave. “I ja sam se totalno šokirao kad sam dobio poziv. Od malih nogu, od 2000. godine na takmičenju osnovnih škola u Sarajevu zainteresovao sam se za programiranje. Od tada sam učestvovao na mnogim svjetskim onlajn takmičenjima i raznim skupovima hakera, na kojima informatičari i programeri iz cijelog svijeta rješavaju probleme. Na svojoj veb stranici sam objavljivao neka svoja rješenja. To je moja zanimacija, moja ljubav, i nisam mislio da je to toliko važno i da to neko sve prati”, ističe Habul.
Prvo ga je kontaktirao “lovac na glave” “Facebooka” i ponudio da uđe u proceduru zapošljavanja. Kasnije je razgovarao sa regruterom. “Oni su mi postavljali zadatke i ja sam ih rješavao. Nisam se puno nadao jer je bilo pet koraka u kojima sam mogao otpasti. Sve se uozbiljilo kada sam otišao u Ameriku. S njihovim inženjerima sam tri dana imao razgovore koji su trajali satima”, dodaje Habul.
Koliko su zapaženi njegovi radovi objavljeni na Internetu i učešća u raznim takmičenjima najbolje govori podatak da su Emira Habula željeli angažovati i iz “Googlea”. “Zvali su me, a rekao sam im da sam već prihvatio drugu ponudu. Nevjerovatno je šta se sve desilo u ovih nekoliko mjeseci. Sada se smijem sa majkom koja mi je ranije govorila da pokušam naći kakav posao u inostranstvu, jer je ovdje teško. I onda joj dođem i kažem: Mama, zaposlio sam se u ‘Facebooku’”,priča Emir kroz smijeh.
U sjedištu “Facebooka” najviše ga je impresioniralo što niko na njega nije gledao kao na početnika, niti je koga zanimalo odakle je. “Ma njih nije bilo briga ni koju sam školu završio, ni kakve sam ocjene imao. A da ne govorim da nije bilo važno koje sam rase, vjere ili nacije. Samo algoritmi, zadaci, rješavanje problema”, objašnjava Emir.
Ovaj skromni mladić za sebe ne želi reći da je genije. Kaže da jednostavno voli programiranje. “Nisam imao sve petice u Bošnjačkoj gimnaziji u Sarajevu, niti sam bio briljantan student u Maleziji. Moja je teorija da tu školu moraš završiti, međutim, treba se posvetiti onome šta voliš i u svjetskim okvirima vidjeti koliko vrijediš. Meni je programiranje ljubav. Učestvovanje u tim natjecanjima je veliko uzbuđenje. Kada skontaš novi algoritam i kada otkriješ neko rješenje, to je teško opisivo zadovoljstvo”, kaže Emir, koji kao jednu od svojih prednosti ističe i dobro društvo u koje je “upao” u Maleziji. “Imao sam sreću da sam imao krug prijatelja koji su bili inspirativni. Mi smo jedni druge tjerali naprijed, da budemo što bolji u svom poslu. Ogromna je prednost što danas sve imaš na netu i ovo sam sve mogao postići i iz BiH, gdje je uostalom i počeo moj informatički razvoj. Međutim, pitanje je da li bih ovdje imao prijatelje koji bi me ‘tjerali’ u petak navečer da se bavimo programiranjem ili bih upao u društvu koje voli kafanu”, istakao je Emir Habul.
Posao iz snova
Časopis “Time” objavio je fotoreportažu o “Facebookovim” uredima kako bi opisao radnu atmosferu. Svi programeri u sjedištu ove firme smješteni su u jednoj prostoriji bez pregrada kako bi se razvijao timski duh i smanjio osjećaj otuđenosti, a svoj stol u tom prostoru ima i sam Mark Zukerberg, osnivač “Facebooka”, koji se iza zatvorenih vrata povlači samo u vrijeme sastanaka. Zidove prostorija krase grafiti, a svi zaposlenici imaju pristup i igraćim konzolama i drugim relaksirajućim sadržajima. “To je posao iz snova. Radnici imaju na raspolaganju najbolje kuhare, igrališta, sobe za opuštanje i sve moguće i nemoguće beneficije. Sve je podređeno tome da se oni koji rade osjećaju dobro i da budu što kreativniji”, kazao je Emir Habul.
TIP/Informer.ba
