Mehmed Dizdarević je rekao da je prvo odveden u Stanicu milicije u Donjem Vakufu, a potom u magacin Teritorijalne odbrane (TO), gdje su uslovi bili loši.
“Ništa nema, tu ležiš, spavaš… Hoće da tuku”, kazao je Dizdarević.
Ispričao je da ga je jedno lice, koje je kasnije poginulo, udaralo u glavu nogom i kundakom. Od toga, kako je naveo, i danas osjeća posljedice i ne može okrenuti glavu.
Svjedok je rekao da su ih nakon mjesec prebacili u magacin “Vrbas prometa”, gdje su uslovi bili bolji i gdje su imali hrane. Kazao je da su dvojica njegovih komšija odatle odvedena i da je čuo da su ubijeni.
Dizdarević je rekao da mu nije poznato zbog čega je bio zatvoren. Na pitanja o određenim osobama kazao je da se ne sjeća, napominjući da ima 77 godina i da gubi pamćenje.
On je rekao da ne želi postaviti imovinskopravni zahtjev.
“Ko će mi to nadoknaditi? Kuća mi je izgorjela, sin poginuo, ja bio u logoru. Niko ni feninga”, kazao je Dizdarević.
Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.
Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.
Suđenje se nastavlja 12. oktobra.
BIRN BIH/Informer.ba
