Mehmed Bašić posvjedočio je kako su ga 1992. godine, u Donjem Vakufu, uhapsili muškarci u uniformama i žutim prslucima, koji su ga sproveli u magacin Teritorijalne odbrane (TO), gdje je proveo desetak dana.
“Bilo nas je 96 u jednoj prostoriji. Uslovi su bili nikakvi”, prisjetio se, pojašnjavajući da su za cijeli dan svi zatočeni dobijali pet litara vode i nekoliko hljebova.
Opisujući dane provedene u magacinu TO-a, ispričao je kako su pojedinci dolazili, izvodili zatočenike i tukli ih, a u sjećanje mu se urezala situacija kada su Jordan Ilić i izvjesni Vojo natjerali dvojicu braće Smajić da tuku jedan drugog palicama, a zatim ih i sami tukli. Sjetio se i kada je u magacin TO-a doveden Safet Omeragić, koji je bio pretučen do te mjere da nije mogao piti vodu.
Govoreći o ubistvu Jusufa Omeragića, koje je vidio kroz otvor na prozoru magacina, rekao je da se to dogodilo kada je neko ispred ovog objekta tukao dvadesetak civila. Kazao je da je Jusuf psovao onima koji su tukli civile, nakon čega je čuo pucanj i vidio Jusufa kako pada.
Na pitanje tužioca Igora Dupka, ispričao je kako su nakon nekog vremena u magacin TO-a doveli i njegovog brata Safeta, koji mu je govorio o zatočeništvu u Đuđinoj kući. Brat mu je tada imao povrede rebara, te prstiju na rukama i jednoj nozi, a od njega je saznao da su mu te povrede nanijeli Stojan Subašić i Jordan Ilić.
Iz magacina TO-a prebačen je u magacin “Vrbas prometa”, gdje ga je sa drugim zatočenicima prevezao Boško Bilić i gdje su uslovi bili bolji. Prisjeća se da se izvjesni Đurkić predstavljao kao upravnik u ovom magacinu, te da ga je obezbjeđivala milicija.
Tokom boravka u “Vrbas prometu”, svjedočio je dolasku Midhata Sofića i Mahmuta Omeragića, koji su bili pretučeni i kojima su nožem bili urezani križevi na čelu.
“Oni su tu samo prenoćili. Ujutro su odvedeni i za njih se ni danas ne zna”, rekao je svjedok.
Dodao je i da se slična situacija desila sa Nurijom Čelikom i Ismetom Smajićem, koji su u “Vrbas prometu” proveli samo jednu noć, nakon čega su odvedeni i o njihovoj sudbini se ni danas ne zna ništa. Ispričao je kako je, nakon 48 dana zatočeništva u “Vrbas prometu”, odveden i razmijenjen.
Odgovarajući tužiocu, koji ga je podsjetio na raniju izjavu iz 2017. godine, svjedok je rekao da je tokom svih dana zatočeništva samo jednom saznao razlog zašto je uhapšen – kada mu je rečeno da je uhapšen “samo zato što je Meho”.
Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.
Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.
Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok se nije mogao prisjetiti ko je bio upravnik magacina TO-a, a govoreći o nestalima iz magacina “Vrbas prometa”, ispričao je kako su četvorica muškaraca – čiju sudbinu ne zna ni danas – izvedeni na poziv vojnika i da tom prilikom nije vidio da ih neko veže.
Na pitanje branioca Zdravka Balabana, opisao je da je u magacin TO-a, sa dva brata, došao kapetan Balaban, koji je bio u SMB uniformi i za kojeg je čuo da je iz Novog Travnika.
Naredno ročište zakazano je za 23. novembar.
BIRN BIH/Informer.ba
