Otvoreno pismo premijeru Vlade Kantona Sarajevo, nadležnim ministarstvima, toplanama i vodovodu
Zatečeni smo donesenim Odlukama o povećanju cijena vode i grijanja u Kantonu Sarajevo. Od momenta puštanja ovaih informacija, imali smo veliki broj poziva od strane potrošača sa Kantona Sarajevo, ali i sa drugih Kantona, koji se plaše lančanih povećanja cijena komunalija i drugih proizvoda i usluga.
Nećemo ponavljati zvaničnu i nezvaničnu statistiku: broj zaposlenih u Federaciji BiH /Bosni i Hercegovini, visinu prosječnih neto plata i prosječnih penzija.
Svima nam je to već i suviše poznato, iako mnogi ne razumiju manipulisanje s tim podacima.
Obični građani ne znaju šta je „prosječna neto plata od zarade“, pa se sa čuđenjem pitaju kako je moguće da je ona tolika kada oni znaju svoju porodicu, svoje komšije i znaju da nemaju tolika primanja. „Prosječne neto plate od zarade“ dobije se kao prosjek svih isplaćenih plata radnicima koji su zaposleni.
Kako znamo da je broj radno sposobnih, a nezaposlenih, veći od broja zaposlenih, prosječna mjesečna neto porodična primanja (svih naših, uslovno rečeno četveročlanih porodica) daleko su ispod 820 KM (kolika je prosječna neto plata od zarade) i ta porodična primanja kreću se od 300 – 800 KM.
Uzme li se u obzir da 20% porodica živi ispod egzistencijalnog minimuma (nema nikakva porodična primanja), to se prosječna porodična primanja kvantitativno i kvalitativno umanjuju još i više).
Takođe, svjesni smo i razlika po Kantonima: Kanton Sarajevo ima najveću stopu zaposlenosti, zahvaljujući tome što je glavni grad u kome je skoncentrisan najveći dio državnih i drugih administrativnih (i elitnih) službi, pa je prosječna mjesečna neto plata od zaposlenosti daleko veća i kreće se do 1.050 KM.
Medjutim, obični građani koji nemaju sreće da su zapsoleni u tim administrativnim centrima moći, dijele sudbinu ostalih sugrađana u Federaciji BiH.
Odobreno povećanje cijena vode i grijanja veliki su udar na džep potrošača, navodi se u pismu Saveza potrošača.
Informer.ba
