BiH Udarno Vijesti

Šejh Edin Urjan Kukavica: Dođimo sebi dok još imamo kome

Kada bismo ramazanske pouke, sve ono što kod sebe i kod drugih prepoznamo kao dobro, lijepo i korisno, usvojili kao pravilo ponašanja i prenijeli u ostale dane našeg života, onda bismo sa sigurnošću mogli reći da smo se ramazanom kao istinskom blagodati, terapijom i životnom lekcijom doista okoristili, kazuje nam šejh Edin Urjan Kukavica.

U duhovnost današnjih Bošnjaka šejh nakšibendijskog i rifaijskog tarikata ne sumnja, jer
u svakodnevnom sistemskom obezvređivanju svega hvale vrijednog ima, kaže, i ona grupa Bošnjaka koja drugačije poima i vrednuje život.

Usijano jezgro

Oni su, govori nam, to usijano jezgro duhovnih ljudi koji svojim žarom griju i u životu održavaju i onu koru bezosjećajnih i beskrupuloznih.

”Historija Bošnjaka skoro da je beskonačan spisak imena, mjesta i događaja u kojima su Bošnjaci imali značajnu, nerijetko presudnu ulogu; mnoštvo je tu ratnika i vojskovođa, vladara i državnika, pjesnika i pisaca, naučnika, alima i arifa, derviša i šejhova. To je historija koja se reformama želi od nas sakriti. Znajući makar i dio imena sa tog spiska, shvatam kolika je čast i ponos biti stvoren i rođen kao Bošnjak” – kaže šejh.

Šejh Edin Urjan Kukavica vrsni je poznavalac i rizničar historije sufizma. U blizinu Sejjida šejha Mesud -ef. Hadžimejlića, biva pozvan nakon upotpunjenja znanja iz domena fikha, akaida, Kur’anske logike, islamske historije i filozofije, hadisa i tefsira.

Njegov derviš postaje 2001. Pet godina poslije promoviran je u vekila, 2008. u šejha tarikat-i nakšibendijje-husejnijje, dok 2009. prima hilafet tarikat-i rifa’ijje-sejadijje, te još jedan hilafet tarikat-i nakšibendijje sa ruku Sejjida šejha Husejna Dža’fera Tajjara.

Kolektivna katarza

Poznat je i kao pisac, prevodilac i autor brojnih djela, između ostalih i romana: “Prvorođeni Dun’ja” i “Beš”. O ulozi tekije među muslimanima u BiH i načinu na koji tarikat vraća čovjeka svome Izvoru šejh kaže:

”Tekija je mjesto u kojem se problemi dijele, a lijepe i dobre stvari množe. To je mjesto na kojem se uči o autoritetu u smislu oslonca i pouzdanog prijatelja u svakom smislu, ali prije svega u vidu moralne i etičke vertikale, nekoga na koga se ugledate i čije upute želite slijediti, u čiju dobrohotnost ne sumnjate, u čiju se iskrenost možete pouzdati i kome se želite predati da vas poput djeteta povede i provede Putem. Tarikat je ukupan način života, izvanjski u potpunosti u ovom i s ovim svijetom, a iznutra potpuno posvećen svome Gospodaru, Bogu, Uzvišenom!’‘ – objašnjava šejh Kukavica.

Svoje derviše, kaže, uči svjesnosti, jer je, napominje nam, lažna, hinjena, prijetvorna, nazor svijest ili privid o sebi i o drugima gora i pogubnija od mnogih drugih naizgled opasnijih stvari.

”Kada spomenuh svijest, Bošnjaci bi se konačno i kao kolektivitet i kao pojedinci morali suočiti s realnom slikom o sebi, pa ako to znači katarzu, neka, jer od dna više nema propadanja, i krenuti naviše i nabolje, jer ovo neprestano ispipavanje ima li još dubine ispod dna ne vodi ničemu dobrom, a upravo je to situacija u koju su naši neprijatelji žudili da nas dovedu. Vrijeme je da dođemo sebi dok još imamo kome”.

Redanje životnih prioriteta

”Duhovnost je dragocjenost, fini vez na osjetljivom tkanju da se mora čuvati i od dobronamjernih koji bi tu paučinastu tkaninu mogli i nehotice oštetiti, a pogotovo od onih drugih koji ne mogu gledati ništa ljepše, bolje, plemenitije od njih samih ili od onoga za što oni tvrde da je lijepo, dobro i plemenito. Duhovnost nikada nije bila nešto što su široke narodne mase mogle razumjeti i prihvatiti, te se stoga nikada nije ni obnarodovala, nego se, naprotiv, sklanjala u tekije, među male skupine ljudi koji su svoje životne prioritete redali malo drukčije” – pojašnjava šejh.

 

Dnevni avaz/Informer.ba