Nije da Bosanci i Hercegovci ne znaju zbijati šale na svoj račun (imamo mi i Nadrealiste i likove u serijama poput Enesa Hadžiedhemćumurovića), ali su u tome Britanci, ipak, pravi umjetnici.
U sitkomima u kojima se brutalnom kritikom i karakterističnim humorom bave vlastitim vladarima i vlašću, Britanci nas uveseljavaju decenijama, a jedna od najpopularnijih serija Da, ministre, i kasnije Da, premijeru, iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, ironično je govorila o politici, vlasti, birokratiji i svim njenim apsurdnim oblicima.
U Bosni i Hercegovini demokratija se još traži, a političke stranke i političari lutaju u neuređenom prostoru, birokratskim hodnicima poput glavnih junaka spomenute komedije Jonathana Lynna i Antonyja Jaya.
Ovaj neuređeni prostor s jedne, te dejtonska omča s druge strane, guše razvoj demokratskog i civilnog društva u Bosni i Hercegovini, jačajući retrogradne političke snage, pa evo zbog čega nema i državne vlasti već više od sedam mjeseci. Politička akademija SDA kroz svoje edukacijske programe pokušava otvoriti nove perspektive i donijeti svježinu na političku scenu, a posljednjeg vikenda (od 6. do 8. maja 2011.), skupa sa Međunarodnim republikanskim institutom (IRI) iz Washingtona, organizirala je konferenciju „Perspektive desnog centra u BiH“.
Na konferenciji su učestvovali brojni visoki stranački zvaničnici iz BiH, te predstavnici Evropske narodne stranke iz Brisela, IRI-ja, Centra za evropske studije iz Brisela, Vijeća Evrope, medija, civilnog društva, akademske zajednice…
Na konferenciji je zaključeno da pozicioniranje, razvoj, te afirmacija desnog centra u modernom, evropskom smislu, može u mnogome pomoći u uređenju političke scene. Evo i kako. Generalno o desnom centru u BiH se malo zna, a često se te stranke označavaju kao nacionalističke zbog svog djelovanja u prošlosti.
Naravno da odgovornost za takav imidž leži na prvom mjestu na njima samima. Neke su prošle put od nacionalnih pokreta pa do današnjeg statusa posmatrača u Evropskoj narodnoj stranci, ali evropske integracije i mjerila modernih partija, stranke desnog centra u našoj zemlji nužno će profilirati u demokratskom pogledu. Taj novi demokratski profil trebao bi omogućiti i drugačiji pristup unutrašnjem rješavanju nagomilanih neriješenih pitanja.
Bosni i Hercegovini je potreban unutrašnji dogovor, a tu desni centar ima najviše prostora za djelovanje ali i odgovornosti jer bi upravo narodne partije trebale imati najviše snage da pomire individualna i kolektivna prava u našoj zemlji, što je ključ u rješavanju bosanskohercegovačkog političkog rebusa.
Također, stranke desnog centra moraju otvoriti nove perspektive unutar samih stranaka, između stranaka, te moraju ponuditi konkretne odgovore na pitanja o kojima građani svakodnevno brinu, kao što su radna mjesta, obrazovanje, privreda, investicije i dr. Brojni su primjeri u današnjoj Evropi gdje su upravo vlade ove političke grupacije uspješno odgovorile izazovu ekonomske krize (Njemačka), te rješavanju socijalnih pitanja (Švedska).
Nužna je i regionalna saradnja, naročito u ekonomiji, te angažiranji nastup prema Evropskoj narodnoj stranci i međunarodnim partnerima, tražeći podršku u promociji desnog centra, koji u samom Evropskom parlamentu predstavlja najbrojniju političku grupaciju.
Samo unutrašnjim dogovorom, uz podršku međunarodnih partenera, ovdje možemo izgraditi prosperitetno društvo i državu koja će biti servis narodima i građanima. Stranke desnog centra u BiH moraju jače međusobno sarađivati, promovisati i afirmisati svoju poziciju i mislim da tu leži odgovor na mnoge probleme i neriješena pitanja koja su aktuelna u našoj zemlji.
Dejton podupire sadašnja lutanja na političkoj sceni, te glomaznu administraciju koja na kraju postaje sama sebi svrhom, kao da je svijet za sebe, bez imalo dodira sa stvarnošću ili s potrebama tog biračkog tijela čijim se novcem i sama hrani, a nacionalna retorika na sve to dođe kao biber po pilavu. Približavanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji je neminovnost, ukoliko ne želimo nove sukobe na ovom prostoru.
U tom približavanju političke stranke će se morati profilirati u skladu sa modernim evropskim vrijednostima, morat će biti odgovorne i slušati glas i potrebe naroda i građana, a što podrazumijeva dogovor i kompromis kao vrhovni politički princip u složenim državama kakva je naša.
Margaret Thatcher je 1974. godine postala prva predsjednica Konzervativne stranke, stranke desnog centra u Britaniji. Premijerka je postala 1979. Ostala je poznata kao jedna od najodlučnijih političara njene generacije, zato što je, između ostalog, poduzela bolne i nužne rezove jer su problemi s kojima se morala suočiti, nakon što je postala premijerka, bili veliki. Broj nezaposlenih u njenoj zemlji je dosezao tri miliona, inflacija je rasla, velik dio prerađivačke industrije je propao, državni budžet je bio u minusu, a ugled Britanije u svijetu poljuljan.
Ta Čelična Lady je ostala premijerka do 1990., što je jedan od najdužih mandata jednog predsjednika vlade u povijesti Ujedinjenog kraljevstva. Krpljenje budžeta, održavanje radnih mjesta, briga za ekonomiju, ali istovremeno promocija i briga za nacionalne interese, su pitanja koja po običaju rješavaju vlade desnog centra. E sa takvim problemima mora prvo da se uhvati u koštac i desni centar u Bosni i Hercegovini i za to se mora pokazati jasna politička volja.
A da, omiljena serija premijerke Thatcher je bila Da, ministre, i shvatala ju je jako ozbiljno.
Šepićev blog/Informer.ba
