Nakon jučerašnje presude dvojici istraživačkih novinara iz Švedske, koji su u Etiopiji osuđeni zbog ilegalnog ulaska u zemlju i povezanosti sa terorizmom i kojima prijeti 18 godina zatvora, švedski mediji bruje o nedosljednosti ministarstva vanjskih poslova. Tačnije, ministru vanjskih polsova Carl Bildtu. Naime, prema tvrdnjama ovih medija, spašavanje Martina Schibbye i Johana Persson nije u interesu ministarstva i to samo zbog toga što su istraživali Bildtovu umiješanost u poslove kompanije koja je svoj uspjeh izgradila na zločinima protiv čovječnosti, a u kojoj je Carl Bildt stekao milione.
Presuda protiv Martina Schibbye i Johan Persson je tragedija za bezgranično istraživačko novinarstvo, ali za Carl Bildta, ovo bi trebala biti katastrofa – pišu švedski mediji.
“Tiha diplomacija” Ministarstva vanjske politike, koja ne staje u odbranu i zaštitu švedske slobode medija, još se jednom pokazala nesposobnom.
Dva novinara su zatvorena zbog pokušaja da ispitaju slučaj švedske grupe čiji je poslovni metod usko povezan sa zločinima protiv čovječnosti, a sa kojima je radio (a i vodio) Carl Bildt.
Naravno, da se jučerašnja presuda mora gledati van etiopskog konteksta. Etiopija ima jedan od najrepresivnijih zakona u borbi protiv terorizma. Globalno gledajući, sva opozicija, u koju čak spada i nezavisno novinarstvo, kriminalizira se i stvalja pod slučaj terorizma. Presuda protiv Schibbye i Perssona za ilegalni prelazak granica – ponekad neizbježna novinarska metoda – zato uopće nije sporna.
To (ne)djelo su sami priznali, ali optužbe da su pomagali teroristima – e to je previše. Čak bi i etiopski sudovi trebali insistirati na više dokaza u odnosu na predočeni „izmanipulisani“ film i izmišljena svjedočenja.
Presuda je iznenađujuća, s obzirom na to da se računalo i na dobre odnose koji su vladali između Etiopije i Švedske nekoliko desetljeća. Mnogo toga se, jasno je, desilo i nakon „arapskog“ proljeća, te se ova presuda treba smatrati upozorenjem za buduća istraživanja u arapskim zemljama.
Dakle, postoji mnogo toga što bi se moglo reći o Etiopiji. Ipak, sudbina švedskih novinara ovisi i potpuno je usmjerena ka Ministarstvu vanjskih poslova i ministru Carlu Bildtu – piše švedski Aftonbladet.
Naime, Carl Bild sjedio je u glavnom odboru kompanije Lundin Oil/Lundin Petroleum u periodu 2000-2006.godine. Stoga ne čudi da je isključivo u njegovom interesu bilo da se ne „kopa“ po podacima kompanije za koju se sumnja da je sudjelovala u zločinima protiv čovječnosti u Sudanu i Ogadenu. Logična je onda bila i njegova prva reakcija na hapšenje dvojice novinara 1.jula, kada je izjavio da je Ministartsvo vanjskih poslova savjetovalo ljude da ne putuju u Etiopiju. Turisti i novinari – jedno je te isto za Carla Bildta.
Grupi Lundin nikada nije odgovaralo što ih novinari prate u stopu. Samo dan nakon što je Martin Schibbye sletio u Nairobi, za sada nepoznata osoba iz odjela sigrunosti kompanije Lundin, upao je na blogg Martina Schibbyija te takop novinarima dao do znanja da ih se prati iako je vijest o njihovom putu trebala biti tajna, čak i za ljude iz pomenute kompanije.
No, kako navode švedski mediji ni Ministarstvo vanjskih poslova nije u interesu da novinari „njuškaju i kopaju“ oko poslova kompanije Lundin. U nedjelju je Göteborg Post pisao o „trgovini sigurnosnim podacima“ između bivšeg ambasadora u Etiopiji, Staffan Tillander (2006-2008.) i Lundin Grupe. Redovito su tada održavani sastanci čelnika Africa Oil-a (koja je u vlasništvu Lundin grupe) i ambasadora Tillandera u njegovoj kući u Adis Abebi.
Carl Bildt, koji je kućni prijatelji sa porodicom Lundin, podnio je ostavku na mjesto odbornika u septembru 2006. godine. Ubrzo nakon toga postao je ministrom vanjskih poslova, tj šef gore navedenom ambasadoru. Kada je Tillander napustio mjesto ambasadora 2008. godine, samo je Lundin Oil došao na oproštajni party.
Bildtovi dužnosnici u ministarstvu vanjskih poslova redovito su grupi Lundin davali političke i sigurnosne informacije. Drugim riječima, iako nije više bilo članom odbora Linden Oila, Carl Bildt je nastavio raditi za njih.
Staffan Tillander, s druge strane odbio se izjasniti o svojim kontaktima, ali su brojne informacije potvrdili iz press službe MVP Švedske.
Da ministar i nekadašnji ambasador nisu toliko umiješani, ovo bi se do sada već tretiralo kao skandal. Zamislite, Ministarstvo vanjskih poslova pomaže jednoj švedskoj kompaniji da eksploatiše jedno područje i to na taj način da se ljudi protjeruju, ubijaju i siluju. Ali postoji nešto sa ličnosti Carla Bildta što čini da mu sve prolazi. Nedostupnost koristi kao štit, a aroganciju više klase kao oružje.
Znamo dakle da je Carl Bildt sjedio u vodećem odboru kompanije zbog čijih se poslova u Sudanu 2003. godine, vodi istraga u Međunarodnom državnom odvjetništvu u Štokholmu. Znamo da je Carl Bildt bio u odboru komapnije kada je Lundin Grupa počela sa širenjem svojih poslova u Ogadenu. Znamo da Carl Bildt laže kada kaže da nema saznanja o kriminalnim radnjama Africa Oila.
Bez obzira na to koliko moralnu (ne)vrijednost nosi činjenica da se švedski ministar vanjskih poslova zove Carl Bildt, ne treba bježati od toga da je sada najveći pritisak na Fredriku Reinfeldtu (premijer Švedske op.a.) Jer, ako Bildt nakon svega ovoga sam ne podnese ostavku, onda bi ga se trebalo smijeniti.
Švedska je za sada jedina demokratska zemlja na svijetu koja ima ministra vanjskih poslova koji je postao milioner zahvaljujući kompaniji koja je svoj uspjeh izgradila na zločinima protiv čovječnosti i kršenju ljudskih prava. Na kraju krajeva, mnogi su ministri smijenjeni zbog daleko manjih prekršaja od toga.
aftonbladet.se/federalna.ba/Informer.ba
