Kandidat za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Slavo Kukić nalazi se u Banjaluci gdje razgovara o svom programu rada bosanskohercegovačke vlade. RSE je razgovarala sa njim neposredno prije puta o motivima, kulturi dijaloga i programu vlade, ako bude izabran.
RSE: Kakvi su to motivi da se prihvatite tako jednog posla koji unaprijed izgleda da je osuđen na propast?
Kukić: Ja mislim da u BiH naprosto odgovorni ljudi imaju obvezu ulaziti i u poslove koji na prvi mah djeluju i avanturistički. To je jedini način da mi koji smo izvan realne politike pomognemo vraćanju BiH na put europske demokratske prakse i pomognemo BiH u pridruživanju društvu europskih naroda. Prema tome, to je samo po sebi izazov. Niti ulazim s ambicijama da stvaram političku karijeru, niti se kanim, ako dobijem mandat, poslije u politici zadržavati. Ja sam sveučilišni profesor i to želim i dalje ostati.
RSE: Za Vas svi kažu, i ovi koji Vas neće i ovi koji Vas hoće, Vi ste divni, krasni, normalni, obrazovani, nemate oraha u džepovima – a opet Vas neće.
Kukić: To nije odnos prema meni. To je samo izraz društvene stvarnosti u BiH. To je društvena realnost – da ponovimo, ali to nije mudrost. Stvarnost je opterećena posebice etničkim pitanjima. Ali, budimo realni – nije posrijedi samo etničko, etničko se dosta često istura naprijed kao paravan. Posrijedi su dosta često različiti grupni interesi, koji su različitih vrsta i koje ja ne bih komentirao. Ako hipotetski pođemo od toga da na čelo Vijeća ministara dođe osoba koja je izvanstranačka, koja iza sebe nema nikakvih hipoteka, onda je to objektivno realna opasnost da se jedna ustaljena praksa, koja je u BiH dominantna 20 godina, ako ne razbije, onda barem ozbiljno dovede pod znak pitanja.
RSE: Kakav onda program vi možete ponuditi da okupite tolike različite interese? Šta je njegova suština?
Kukić: Elementarno je slijedeće: BiH je po stopi nezaposlenosti, koja je preko 40 posto, na samom evropskom vrhu, dakle među najgorim zemljama. Elementarno je da u BiH svaki četvrti stanovnik živi, prema svim istraživanjima, ispod egzistencijalnog minimuma. Drugim riječima, ozbiljno Vijeće ministara, ozbiljna državna vlada, kako god da je krstili, morat će se, prije svega, posvetiti pitanjima ekonomije, morat će se posvetiti traganju za odgovorima na pitanja zašto je sve manje radnih mjesta, zašto je sve manji GDP, zašto nam domaći kapital zazire od ulaganja, zašto ne dolazi strani kapital, gdje su te kočnice.
Morat ćemo se, osim toga, koncentrirati na vraćanje autoriteta državnim institucijama. Nije važno uopće, to je pitanje političkih rasprava, da li nam je ovih institucija dosta ili nije, trebamo li uvesti neke zajedničke, jačati piramidu itd. Ali, ako pođemo od postojećeg, onda ni te institucije koje postoje prema postojećem Ustavu BiH, naprosto zbog nepostojanja političke volje, i danas ne rade sa 50 posto svojih kapaciteta. Ono što mi se čini jako važno, a šta na prvi pogled ne mora uopće spadati u djelokrug rada Vijeća ministara, mislim da je pitanje kulture političke komunikacije. Ja ne mogu utjecati na političke elite, ali mogu osobnim primjerom i zahtjevom od članova Vijeća ministara utjecati na to da uvedemo jednu novu praksu u političkom komuniciranju, praksu koja ne plaši ljude, koja ne izaziva strahove i frustracije, pa i mržnju.
RSE: Ali, jedni Vam kažu da možete biti predsjedavajući mami i tati, drugi Vas nazivaju neprijateljem. Ta kultura dijaloga o kojoj Vi govorite je unaprijed izgubljena ukoliko je vodi samo predsjedavajući Vijeća ministara.
Kukić: Netko mora početi. Ja mislim da ako počnemo, pa makar od predsjednika Vijeća ministara i makar samo Vijeće ministara, ona ima sve pretpostavke bude li praćena medijima da se širi u formi koncentričnih krugova i da obećava da postane forma političke komunikacije u čitavoj zemlji. Ali, to treba pretrpjeti zbog interesa čitave zemlje i zbog interesa ljudi koji u njoj žive.
RSE: Nemate namjeru da vraćate lopticu na isti način?
Kukić: Nedaj bože. Čak u toj formi komunikacije ja ne vidim specijalne, osobne namjere. To je naprosto jedno impluzivno izlijetanje zbog kojega, možda, je čovjeku kasnije bilo i žao.
RSE: Ja mislim da to nije impulsivno i da se to namjerno radi. To je tendencija i namjerno onemogućavanje svakog dijaloga unaprijed, to jedio strategije.
Kukić: Ako i jeste, mislim da vraćanjem loptice ne možemo pomoći ovoj zemlji.
RSE: Šta bi značilo da BiH i dalje nema premijera, odnosno predsjedavajućeg Vijeća ministara, da bude i dalje blokirana i da dalje pada?
Kukić: To je užas jedan. Najgore moguće rješenje je ne formirati vlast. Sa mnom ili bez mene, ne treba ići u jesen, u deveti mjesec bez vlade – jer to bi bilo pogubno za čitavu zemlju.
RSE/Informer.ba