dana nakon što je pušten na slobodu, Veselin Šljivančanin dao je veliki intervju beogradskoj Politici i poručio: “Za Ovčaru sam doznao iz medija!”
“S hrvatskom paravojskom sam htio pregovarati, da ne pucamo, da sve riješimo mirno”
Da je imalo vjerovao da će Hrvatska postati nezavisna kaže da nikad ne bi išao u rat.
“Što se tiče mog ukupnog ponašanja kao pripadnika JNA, tvrdim da sam isključivo radio po zakonu i po propisima koji su tada važili. U vrijeme sukoba u Vukovaru i okolici svakodnevno sam inzistirao da se sastanem s bivšim oficirima koji su dezertirali iz JNA i prešli u hrvatske paravojne formacije, da razgovaram s njima i uvjerim ih da ne pucamo, da sve riješimo mirnim putem. Za Ovčaru sam saznao iz medija. Nikad mi nije palo na pamet da će netko odvesti zarobljene vojnike paravojnih jedinica i strijeljati ih. To je najveće zlo koje netko može počiniti“, rekao je Šljivančanin.
Kako komentirate visoku kaznu?
Kako je to za Ovčaru doznao iz medija – ako je bio jedan od najviše pozicioniranih vojnika na terenu u vrijeme masovnog zločina – Šljivančanin nije odgovario, jer ga novinarka Politike Miroslava Derikonjić odmah pita čudi li ga što je dobio tako visoku kaznu.
“Mnogi koji su se pojavili na suđenju, saslušavani su u Haagu kao svjedoci u postupku koji je vođen protiv mene. Kao čovjeku, meni je jako značajno što me nijedan od njih nije spomenuo ni u kakvom kontekstu u vezi s događajima na Ovčari. Ono što me najviše čudilo i o čemu sam mnogo razmišljao dok sam u Haagu čitao transkripte sa suđenja jest činjenica da su neki od ljudi posvjedočili da su ubijali na Ovčari. Bilo mi je teško povjerovati da to netko može uraditi. Međutim, ako je sud presudio da je netko uradio nešto, što ja onda tu imam komentirati?!”, poručio je nekadašnji major JNA.
Citirao Ivu Andrića: Na svijetu je malo pravde, ali što je manje ima, ona vrjednija i snažnija
Navodi da je uvijek vjerovao da će Haag prihvatiti njegov zahtjev za revizijom postupka. “U svom obraćanju sudu citirao sam Ivu Andrića, koji je govorio da je na svijetu malo pravde, ali da je ona što je ima manje, vrjednija i snažnija. Govorio je da je ona teško dokučiva, da kasni, ali da ipak dođe. Meni je bilo dugo sedam godina robije, ali je pravda došla. I kad su me osudili na 17 godina, nisam se predavao. Najveći mi je uspjeh, ipak, činjenica da je petoro sudaca iz Žalbenog vijeća, koje je prvo utvrdilo da sam kriv za ubojstva i osudilo me na 17 godina zatvora, priznalo da su pogriješili“, kazao je Politici oslobođeni ratni zločinac.
Ugodna penzija: Druženje s obitelji i pisanje memoara
Šljivančanin je na kraju otkrio što će raditi na slobodi. “Moja djeca su stasavala dok nisam bio uz njih i ne znam kako su odrasla. Sad mi je najveća želja da budem s obitelji, prijateljima, da nađem spokoj i mir, da se odmorim od svega. U Haškom tribunalu sam svakodnevno vodio dnevnik, pokušat ću dotjerati te bilješke i jednoga dana objaviti knjigu“, zaključio je Šljivančanin. Jedan od vukovarskih zapovjednika JNA proveo je osam godina u haškom zatvoru.
Informer.ba
