Ugledni britanski časopis The Economist objavio je da zbog veoma malog nataliteta BiH prijeti izumiranje stanovnika do kraja ovog milenijuma. Iako su ovo gruba predviđanja Economista, sadašnji podaci o stopi nataliteta, kao i o broju sklopljenih brakova u BiH su u velikom padu.
BiH, zemlja čije su porodice prije 20 godina brojale i po desetak djece, danas jedva bilježi pozitavan prirodni priraštaj. Za posljednjih nekoliko godina statistički podaci pokazuju da je stopa prirodnog priraštaja bila naizmjenice pozitivna i negativna.
Također, stopa mortaliteta i nataliteta u ovoj zemlji samo u zadnjih pet godina je gotovo izjednačena, kaže Fadil Fatić, zamjenik direktora Državne agencije za statistiku BiH, piše RSE.
„Vidljivo je da je broj živorođene djece smanjen za 2,96 posto, a broj umrlih lica uvećao se za 0,61 posto. Ovakve stope nataliteta mogu se objasniti demografskom tranzicijom s obzirom da žene više ne rađaju u onoj mjeri kao prije nekoliko decenija ili ranije, tj. prosječan broj djece po jednoj ženskoj osobi je znatno manji usljed drugačijeg reproduktivnog obrasca, onda rasprostranjenijeg i dugotrajnijeg školovanja ženske populacije, što istovremeno dovodi do sve kasnijeg sklapanja braka i slično“, navodi Fatić.
No sasvim je jasno da je u BiH ključni razlog za pad nataliteta loša ekonomska situacija u zemlji, zbog čega se mladi bračni parovi sve manje odlučuju na sklapanje brakova.
Građani Banjaluke smatraju da su predviđanja britanskog Economista da BiH prijeti izumiranje opravdana:
„Zbog ekonomske krize.“
„Mladi ljudi prvo završe školu, žive od roditelja, dođu do 40 godina – i kako da osnuje?“
„Vjerovatno zbog teške ekonomske situacije, zbog nezaposlenosti.“
„Čim čovjek nije materijalno situiran, on odmah gubi svoju vrijednost, postaje nesiguran sam u sebe. Ipak za porodicu trebaš imati jednu stabilnost, sigurnost.“
Optimizam jedino u Tuzli
Broj sklopljenih i razvedenih brakova je približno isti, što dodatno doprinosi predviđanjima uglednog britanskog časopisa, kaže Fadil Fatić.
„U 2010. godini u BiH je sklopljeno 19.541 brak, što je u odnosu na 2009. godinu smanjenje za 5,3 posto. Tokom 2010. godine razvedeno je 1.676 osoba, što predstavlja povećanje od 19,5 posto. U prva tri mjeseca 2011. godine u BiH sklopljeno je 3.350 brakova, a razvedeno 365 brakova, što predstavlja povećanje od 42,02 posto u odnosu na isti period 2010. godine“, navodi Fatić.
Jedino optimistični podaci dolaze iz najmnogoljudnijeg, Tuzlanskog kantona, u kojem se nalazi i najveće bosanskohercegovačko porodilište.
U ovom porodilištu godišnje se rodi oko 4.500 beba, zbog čega je ovdje prirodni priraštaj stalno pozitivan, kaže Amra Odbašić, glasnogovornica UKC Tuzla.
„Nama gravitira jako veliki broj ljudi, nekih milion stanovnika gravitira KC Tuzla – i to su u pitanju samo porodi koji se obavljaju bolnički. Ali u BiH još uvijek postoji određeni procenat žena koje se porađaju kući“, kaže Amra Odbašić.
Sve manje prvačića
S druge strane, u istom tom kantonu sve je manje upisane djece u prve razrede osnovne škole. U posljednjih 10 godina taj broj se smanjio za gotovo 50 posto. Sve ovo doprinijelo je i veoma lošoj ekonomskoj slici jer zbog manjeg broja djece u školama više je nastavnika bez posla, kaže Hazim Hodžić, direktor Pedagoškog zavoda Tuzla.
„Još manje djece treba očekivati u prvim razredima. Alarmantna je ekonomska situacija u čitavoj BiH, a posebno na Tuzlanskom kantonu gdje je oko 100.000 nezaposlenih lica. Među njima je dosta prosvjetnih radnika. Pad nataliteta je očito prisutan, kao i tehnološki višak prosvjetnih radnika. Ove godine imali smo situaciju da se preko 400 nastavnika jedne struke prijavi na jedan konkurs“, navodi Hodžić.
Američki biro za podatke o stanovništvu objavio je podatak da će 2050. godine BiH imati 10 posto manje stanovnika, Srbija 20 posto, Hrvatska 13 posto, a Crna Gora oko osam posto. Srđan Vukadinović, sociolog, kaže da je sve to posljedica razvijenog društva.
„Razvijeno društvo nosi neke blagodeti određenog razvoja, ali na drugoj strani ono mnogo pogubnije djeluje po čovjeka, razara njegovu supstancu, a po svoj prilici da razara i njegovo biološko biće“, ocjenjuje Vukadinović.
Iako analitičari procjenjuju da bi jedno od rješenja moglo biti uvođenje nacionalnih mirovina za žene sa troje ili više djece, sociolog Srđan Vukadinović kaže da bi se takav program mogao pokazati dobrim kod siromašnijih slojeva društva:
„Očito da neke žene koje su ekonomski nezavisne, koje su recimo profesori univerziteta, koje rade u nekim kompanijama, koje vode neke kompanije neće prihvatiti nacionalnu penziju da bi imale veći broj djece, nego poslije materinstva one će se baviti svojim poslom, tako da se često i država dovodi u tu fazu odgovornosti, odnosno neodgovornosti za takvo stanje, ali ona svojim mjerama može pomoći samo one grupacije koje su na margini životnog bitisanja, odnosno siromašne i periferne društvene grupe.“
