BiH Vijesti

Supruga Davorina Popovića: Da je Davor živ, možda bi se iselio iz Sarajeva

''On je čovjek iz epicentra Sarajeva. Bolje bi bilo da mu nisu dali nikakvu ulicu. Da je on to doživio... Ni moj sin ni ja nismo bili u toj ulici niti želimo''

U srcu Sarajeva – na potezu između FIS-a i zgrada u Mis Irbinoj – odvijao se život jedne od najvećih muzičkih legendi na ovim prostorima Davorina Popovića. FIS je bio omiljena Pjevačeva kafana, a živio je u svega nekoliko koraka udaljenoj zgradi.

Upravo tu smo se susreli s Davorinovom suprugom Sanjom i sinom Dariom. Svih deset godina, koliko je proteklo od Davorinove smrti, Sanja nikada nije govorila za medije. Salijetali su je sa svih strana, ali je njen odgovor uvijek bio – kategorično ne.

Suze i pjesme

I nama je rekla isto kada smo se prije nekoliko dana susreli kod Parka Mirze i Davorina. Zbog sina je, kaže, pristala samo na fotografisanje. Ipak, pozvali smo je da sinu pravi društvo dok razgovaramo s njim i da u FIS-u svi zajedno popijemo kafu… I između dva gutljaja kafe i duhanskog dima priča je krenula spontano i udovica Davorina Popovića otvorila nam je srce.

”U javnost nisam izlazila ni kada je Davorin bio živ. Ni on nikada nije pričao o svom privatnom životu. Mi smo bili porodica koja je živjela sasvim normalnim životom” – govori Sanja, koja u Sarajevu radi kao pravnica.

I onda se to sve srušilo u junu 2001. godine. Davorin je nestao tako brzo, kao da ga je neko ukrao. Sanja je ostala sama sa desetogodišnjim sinom. I nije joj bilo lako. Godinama su se znani i neznani kitili imenom “Indexa” i Davora, proglašavali se njihovim prijateljima, organizirali razne manifestacije, koristili se ugledom ovog velikog pjevača i grupe… Jedina manifestacija koju porodica Popović podržava je ona koju posljednjih godina organizira Tomislav Kašljević “Indexi i prijatelji”, a koja će 14. oktobra biti upriličena u sarajevskom “Cinemasu” te dva dana poslije u Beogradu.

To je koncert posvećen “Indexima” i drago mi je da je Kašljević to organizirao onako kako treba, za razliku od ostalih, kao što su Josip Dujmović. Ali, ja sam to zabranila! Ne može se tako koristiti ime Davorina Popovića i na koncu sam to osigurala u Institutu za zaštitu intelektualnog vlasništva. A ovo što Tomo radi, zaista je lijepo. Ono što su “Indexi” ostavili, slušat će još mnoge generacije poslije nas’‘ – govori Sanja.

Na nekim od koncerata na kojima su bivše jugoslavenske zvijezde pjevale hitove “Indexa”, bili su Sanja i Dario. Davorinovim najbližima to nije bio koncert nego emotivni doživljaj koji dira direktno u srce.

”Suze je teško zadržati. Najteže mi padne prva pjesma” – govori Sanja.

Ne krije razočarenje ljudima i institucijama. Mnogi su, kaže, zaboravili Davorina.

”Ljudi iz drugih bivših jugoslavenskih republika mnogo ga više cijene nego ovdje. I spremniji su pomoći. Što se tiče izvođačkih prava, ja ovdje nemam ništa, dok nam nešto šalju iz Hrvatske. Danas svi govore: “Ja sam bio Davorinov prijatelj.” Mrtva usta ne govore, ali ja znam da su njegovi prijatelji, uglavnom, umrli. Mnogo se obećavalo – te koncert za porodicu, te da će dijete dobiti penziju… Ništa od toga nije bilo” – ogorčeno iznosi Sanja.

Prodala je imanje svojih roditelja i dokupila suprugov staž kako bi njihov sin dobivao makar minimalnu penziju.

”Evo, niko me nije pitao ni za ovaj spomenik u Parku. Meni se ovo nije svidjelo, ali nisam se pitala. Nikada ovo ne bih dozvolila. Ne znam koliko je para ovdje uloženo, radije bih to dala u humanitarne svrhe. Davor bi sigurno tako želio i ne znam kako bi on reagirao da je ovo vidio’‘ – otvoreno govori Sanja.

Naš razgovor sa Sanjom Dario je nenametljivo pratio sa strane. Kao da je u svakoj riječi saznavao nešto novo o ocu. Jer, imao je samo deset godina kada ga je izgubio, piše Dnevni avaz.

”Vidio sam kakvi su ljudi. Sada prepoznajem dobre i loše. Ne sjećam se mnogo toga vezano za oca, ali mi je nekoliko scena ostalo upečatljivo. Kada je dolazio u Belgiju za vrijeme rata na moj 4. rođendan… Nikada neću zaboraviti kada sam prije ekskurzije išao tati u bolnicu… To mi je često pred očima’‘ – govori Dario.

Sve se promijenilo

Gorčinu koju u sebi nose Sanja i Davor, ostavljaju ispred vrata svog doma. U svoja četiri zida čuvaju uspomenu na svog Davorina. Sjećaju se lijepih, zajedničkih trenutaka. No, muzika “Indexa” rijetko se čuje u njihovom domu, jer bi se, kako Sanja kaže, uz pjesme bacila u neka raspoloženja…

”Suze čuvam za kuću, a s osmijehom izlazim na ulicu” – dodaje Sanja.

Na kraju ove priče, koja, uz sjećanje na lijepa vremena, nosi i dozu razočarenja, Sanja Popović nam je rekla:

”Sve se ovdje promijenilo. Ništa više nije kao što je bilo. Da je Davor živ, možda bi se na kraju čak i iselio iz Sarajeva. Ne znam…”

Bolje bi bilo da mu nisu ni dali ulicu

Da je Davorin dobio ulicu na periferiji Sarajeva, Sanja je doznala iz novina, i to iz vijesti da se tu desio sudar.

”On je čovjek iz epicentra Sarajeva. Bolje bi bilo da mu nisu dali nikakvu ulicu. Da je on to doživio… Ni moj sin ni ja nismo bili u toj ulici niti želimo” – govori Sanja.

Kemal Monteno nam se ne javlja

Adin Hebib jedan je od rijetkih koji je ostao uz porodicu Popović.

”On nam je pomogao kao niko, a najmanje ga poznajem od svih Davorovih prijatelja. I, naravno, tu je Tomo Kašljević te Nuko Grebović’‘ – govori Sanja.

Na upit javlja li im se Kemal Monteno, koji je bio jedan od najboljih Davorinovih prijatelja, Sanja je odgovorila:

”Kratko i jasno, ne javlja se’‘.

Tata bi bio ponosan na mene

Dario je završio prvu godinu Ekonomskog fakulteta, dugo je uspješno trenirao košarku i kaže da mu je često žao što s ocem ne može podijeliti svoje uspjehe.

”Lijepo je kada su mama i tata s vama. Siguran sam da bi tata bio ponosan na mene.  I sve bi bilo lakše da je tata danas s nama’‘ – govori Dario.

Tetka i koncert

”Deset godina od Davorinove smrti strašno je brzo proletjelo. Nevjerovatno’‘ – govori Sanja.

Ona će u srijedu biti u “Cinemasu” na koncertu kojim će biti odata počast preminulim članovima “Indexa”. Dario kaže da bi on volio otići i u Beograd.

”Moja tetka, tatina sestra, živi tamo. Kod tetke sam često, ali na koncertu u Beogradu još nisam bio” – govori Dario.

Košarka i muzika

Dario je od oca naslijedio ljubav prema košarci, ali se u muzici baš ne pronalazi.

”Pjevao sam u školskom horu pa sam počeo mutirati… Nešto me muzika baš ne privlači. Ali, muzika “Indexa” je klasika. Nikoga nisam upoznao da mi je nešto ružno rekao za “Indexe” – govori nam Dario, ne krijući ponos, piše Dnevni avaz.

 

Dnevni avaz/Informer.ba