Ono što Milorad Dodik može izrežirati u Republici Srpskoj i prodati takvu maglu, to Kusturica nije mogao ni u jednom od svojih filmova, kaže Svetlana Cenić u intervjuu za Oslobođenje.
OSLOBOĐENJE: Podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske za svibanj 2011. pokazuju da je 150.000 nezaposlenih, fondovi mirovinskog i zdravstvenog osiguranja tekuću likvidnost održavaju zaduživanjem kod komercijalnih banaka. Isto čini i Vlada RS-a emisijom trezorskih zapisa. Kakva je ekonomsko-socijalna situacija u RS-u?
Izuzetno loša, bez obzira što statistika koja dolazi iz vlasti plasira podatke o rastu industrijske proizvodnje, rastu svega postojećeg. Međutim, kada se zbroje ostali podaci, koliko je RS dužan po raznim osnovama, koliko su se općine zadužile, koliko budžet duguje, posve je jasno da je situacija jako, jako loša.
To se moglo očekivati i ja sam na to i upozoravala, jer se trošilo na ono što je trebalo i nije trebalo, a kada se prava uštede, prave se preko najtanjih leđa. U prilog tome ide i podatak da se za alternativni smještaj izbjeglih i raseljenih lica umjesto 200 izdvaja 55 KM. U međuvremenu plaće u javnim službama ostaju iste i neprestano se formiraju nove uprave i agencije.
OSLOBOĐENJE: Vlada RS-a kao zmija noge krije podatak koliko je sredstava ostalo na računu posebnih namjena. Može li se barem približno sagledati to stanje, odnosno što je od novca od privatizacije i sukcesije preostalo?
Mislim da je moglo ostati oko 100 miliona. Pitanje je ipak da li je ostalo išta. Ima mnogo toga zatvorenog za javnost i koje god pitanje postavite Vladi, dobijete odgovor da nisu dostupne informacije. Početkom svog premijerskog mandata 2006., Milorad Dodik, odnosno Vlada koju je vodio, suspendirala je Zakon o slobodi pristupa informacijama, tako da ni premijer, ni ministar financija ne žele dati podatke koji se odnose na pare poreznih obveznika.
Što se tiče računa posebnih namjena, ako su objavili podatak o izvršenju budžeta za prvih devet mjeseci prošle godine od 280 miliona, a u međuvremenu je novac davan u raznorazne namjene, kada se sve zbroji i oduzme, nema ni sto miliona KM, ako ih, kažem, uopće ima.
OSLOBOĐENJE: Ne prođe mjesec a da Vlada ne najavi dolazak nekog stranog investitora koji je u RS spreman investirati stotine miliona eura, odnosno dolara. Posljednji su najavljeni Kinezi. Koliko je realno očekivati da konačno taj kapital počne i stizati?
Ne vjerujem da će do to ga doći i da se ni šta neće promijeniti ni nakon ove višednevne posjete predstavnika Vlade RS-a Kini. Moram istaći da sam veoma ponosna što sam bila u Vladi koja jedina nije otišla u posjetu Kini i vratila se s kojekakvim obećanjima.
Svaka vlada RS-a odlazila je u posjetu Kini, gdje su dočekivani s pompom i svaka se vraćala s obećanjima o kamionima i milionima. I ova vlada će se, kao i prethodna, vratiti s istom pričom. Kinezi, treba istaći, ulažu tamo gdje imaju tržište i gdje su resursi.
Treba pogledati kako danas izgledaju kineske investicije u Africi i pitati zaposlene u tim firmama kako im je, pa da sve bude jasno. Ovde ako ih bude, bit će tamo gdje postoje resursi. Jer, ako velike zapadne firme, kojima smo mi iza ćoška, nisu našle za shodno da financiraju neke aerodrome i koješta drugo, jer u tome nisu našle ekonomski interes, ne znam po čemu bi to učinila Kina, koja je negdje, tamo daleko.
Jedino, ako to ne bude urađeno po sistemu kako to Vlada RS-a radi i sa Srbijom, dakle, dobije kredit pa za njega kupuje njihovu robu. Takvu saradnju imamo s Koreancima, a takvu saradnju nude i Kinezi. Mi vas financiramo, odnosno mi financiramo svoju proizvodnju.
OSLOBOĐENJE: Od trenutka kada je predsjednik RS-a Milorad Dodik pokrenuo inicijativu za održavanje referenduma o državnim pravosudnim institucijama i opozicija i nezavisni intelektualci upozoravali su da je cilj referenduma pokušaj vlasti da pažnju građana skrene sa bitnih egzistencijalnih problema. Kakvo je Vaše mišljenje?
Upravo tako, jer zaista vidim jedan logičan slijed u druženju jednog redatelja i jednog predsjednika, Emira Kusturice i Dodika.
Jer ono što Dodik može izrežirati u Republici Srpskoj i prodati takvu maglu, to Kusturica nije mogao ni u jednom od svojih filmova. Možda sada, nakon posjete gospođe Ashton Banjoj Luci i kako se to ovdje naziva, Bog zna kakve pobjede RS-a, Dodik je odmah o našem trošku, a za svoj ćeif otišao u Cannes da stane pored Kusturice kada je primao orden Legije časti.
Pa kažem, samo njih dvojica mogu režirati i kamengrade i ko zna šta i zamajavati narod ko zna kakvim referendumom. Nažalost, ovaj narod, bit će da je toliko izgladnio da ne može sjetiti se da su se Sud i Tužiteljstvo BiH trebali prvo ukinuti, da bi se došlo do nečeg desetog. I takva rješenja kojima je trebalo sačuvati obraz i impotentnoj međunarodnoj zajednici i ovim prodavačima magle mene čude.
Treba imati u vidu da je i ovim trebalo pod tepihe i ormare i sav namještaj koji nam je preostao gurnuti činjenicu da se ovdje itekako teško živi.
Oslobođenje/Informer.ba
