NA POMOLU NOVI RAT? Stanovnici uz granicu: “Noću samo brojimo eksplozije!”

Mještani u selu Khnatsakh u Armeniji već nekoliko noći strahuju od pucnjave iz pravca pozicija koje drže vojnici Azerbejdžana koji se nalaze na samo nekoliko kilometara od njihovih kuća, piše Reuters.

Metci redovno pogađaju kuće, iako, kako kažu mještani, do sada niko nije povrijeđen. Azerbejdžan negira da su njegovi vojnici pucali preko granice, te optužuje armenske trupe za kršenje primirja.

“Vrlo je napeto jer kod kuće imamo djecu, one najmanje, i starije osobe”, rekao je Karo Andranyan, 66-godišnji penzionisani mehaničar.

Stotinjak metara od njegovih ulaznih vrata, na brdu, nalazi se azerbejdžanska vojna pozicija s zastavom koja vijori na povjetarcu, što je podsjetnik na blizinu ogorčenog rivala Armenije. Teško militarizirana granica dužine 1.000 kilometara zatvorena je od ranih 1990-ih.

Zemlje su vodile dva velika rata u posljednjih 40 godina, destabilizirajući Kavkaz, regiju kojom prolaze važni naftovodi i gasovodi prema Evropi, a koja je strateški važna za Rusiju, Iran i Tursku.

Rastuće tenzije duž granice povećavaju rizik od novih sukoba između Armenije i Azerbejdžana dok se približavaju ključnoj tački u mukotrpnom mirovnom procesu, rekla su dva stručnjaka za Reuters.

U martu su obje strane saopćile da su se dogovorile o nacrtu mirovnog sporazuma koji bi mogao biti potpisan 2026. godine, što je probudilo nade u pomirenje. Nacrt predviđa da dvije strane demarkiraju zajedničku granicu, a od Armenije se traži da izmijeni svoj ustav prije nego Azerbejdžan ratifikuje sporazum. Ali od tada je porastao broj izvještaja o kršenju primirja duž granice, nakon mjeseci relativnog mira.

Andranyan je rekao da misli da je noćna pucnjava namijenjena zastrašivanju mještana i male armenske vojne jedinice stacionirane tamo. Selo – koje je, prema popisu, imalo oko 1.000 stanovnika – polako se prazni jer lokalno stanovništvo strahuje od ponovnog izbijanja sukoba.

Iako na granici nije bilo poginulih od prošle godine, o incidentima s prekograničnom pucnjavom redovno se izvještava. Većina optužbi od marta, koje opisuju pucnjavu i povremenu štetu na imovini, dolazi iz Azerbejdžana protiv Armenije.

Obje strane su više puta negirale optužbe za kršenje primirja. Tinjajući sukob se od 2020. godine odlučno preokrenuo u korist Azerbejdžana, budući da je ta zemlja bogata naftom i gasom povratila teritorije izgubljene 1990-ih i postepeno uspostavila kontrolu nad otcijepljenom regijom Nagorno-Karabah, gdje su etnički Armenci uspostavili de facto nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza. 2023. godine, Azerbejdžan je ponovno preuzeo cijeli Karabah, što je izazvalo masovni egzodus 100.000 etničkih Armenaca u Armeniju.

Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je prošlog mjeseca pred kongresom da postoji “stvarna opasnost” od rata između ove dvije zemlje. Kazao je da SAD želi da Azerbejdžan “pristane na mirovni sporazum koji ne uključuje invaziju na susjednu zemlju, Armeniju.”

Predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, koji je na vlasti od 2003. godine, rekao je u januaru da Armenija predstavlja “fašističku prijetnju” koju treba uništiti.

Armenske vlasti su više puta insistirale da rata neće biti. U govoru prošlog mjeseca, premijer Nikol Pašinjan izjavio je da se dvije zemlje neće vratiti ratu, “uprkos svim argumentima i provokacijama.”

Najjužnija armenska pokrajina Sjuniks nalazi se u središtu spora i tamo se bilježi većina kršenja primirja.

Sjuniks razdvaja glavni dio Azerbejdžana na istoku od azerbejdžanske enklave Nahčivan na zapadu. Također predstavlja ključnu trgovinsku rutu za Armeniju prema Iranu, s kojim graniči na jugu.

Azerbejdžan od 2020. godine zahtijeva da mu Armenija omogući koridor kroz Sjuniks prema Nahčivanu. Baku je naveo da bi prolaz ostao armenska teritorija, ali s minimalnom kontrolom iz prijestonice Jerevana.

Neki azerbejdžanski zvaničnici također su sugerisali da je južna Armenija historijski azerbejdžanska teritorija, iako nisu zvanično podnijeli teritorijalni zahtjev.