Ujedinjene nacije planiraju smanjiti pomoć u hrani Rohinja izbjeglicama u Bangladešu, okrivljujući nedostatak sredstava za šta su agencije upozorile u petak da bi produbile nesigurnost u dostavi hrane i pothranjenost u najvećem izbjegličkom naselju na svijetu.
Oko 730.000 Rohinja, progonjene muslimanske manjine iz mijanmarske savezne države Rakhine, pobjeglo je u Bangladeš 2017. godine pred napadom vojske za koji UN tvrde da je izvršen s genocidnom namjerom. Uključujući druge koji su otišli u prethodnim valovima, skoro milion izbjeglica živi u kolibama napravljenim od bambusa i plastičnih ploča.
Svjetski program hrane (WFP) saopćio je da će od narednog mjeseca smanjiti vrijednost svoje pomoći u hrani na 10 dolara po osobi s 12 dolara. Budžeti donatora opterećeni su zbog pandemije, ekonomske krize i drugih kriza širom svijeta.
WFP je apelovao na hitno finansiranje u iznosu od 125 miliona dolara, upozoravajući na “ogromne i dugotrajne” posljedice po sigurnost dostave hrane i prehranu u logorima punim neuhranjenim osobama, u kojima više od trećine djece zaostaje u razvoju i ima manju tjelesnu težinu.
„To što međunarodna donatorska zajednica sada okreće leđa pola miliona Rohinja djece i njihovim porodicama zaista pokazuje granice svoje posvećenosti nekim od najranjivijih ljudi na svijetu“, navodi se u saopćenju izjava Onna Van Manena, direktora humanitarne organizacije Save the Children u Bangladešu.
Dvojica specijalnih izvjestitelja UN-a, Michael Fakhri i Thomas Andrews, upozorili su na “razorne posljedice” nedostatka sredstava, rekavši da je “nesavjesno” smanjiti obroke neposredno uoči muslimanskog svetog mjeseca Ramazana, objavila je agencija UN-a za ljudska prava u saopćenju.
Rezovi bi mogli dovesti do toga da veći broj Rohinja poduzme očajničke mjere u potrazi za poslom, tvrdi Mohammed Mizanur Rahman, povjerenik za pomoć izbjeglicama i repatrijaciju Bangladeša, koji ima sjedište u Cox’s Bazaru, pograničnom okrugu u kome izbjeglice žive.
Rohinjama je zabranjeno da rade kako bi dopunili svoj prihod, a Bangladeš je podigao ograde oko logora koje ih sprječavaju da odu.
Ipak, sve veći broj bježi u zemlje poput Malezije i Indonezije putem opasnih i često fatalnih putovanja brodom, jer nasilni zločini doprinose dugogodišnjim problemima kao što su nedostatak mogućnosti za obrazovanje i posao i sumorni izgledi za povratak u Mijanmar pod vojnom upravom.
Čamac sa 69 Rohinja pristao je u četvrtak u indonezijskoj pokrajini Aceh, objavila je agencija UN-a za izbjeglice.
„Na tek nekoliko mjesta u kojima sam radio, stanovništvo kampova imalo je oskudne mogućnosti poput Rohinje danas“, rekao je za Reuters John Aylieff, regionalni direktor WFP-a za Aziju i Pacifik.
„Nezamislivo je da bi se ta populacija, sa svime što je prošla i sa tako malo drugih mogućnosti i opcija, povrh svega suočila sa smanjenjem obroka“, dodao je.
Arif Ullah, 18-godišnji izbjeglica koji živi u logorima, rekao je da je postojeći dodatak za hranu jedva dovoljan.
„Ako se dodatno umanji, kako ćemo preživjeti?“, upitao je on, prenosi Reuters.
