Rat u BiH uništio je mnoga prijateljstva. Tatjanino i Fatimino nije mogao. Iako su ih granate fizički razdvojile, njihove misli, osjećanja i duga pisma spajala su srca tada 12 -ogodišnjih djevojčica. Kraj rata opet ih je spojio, a Fatima je u formi knjige dobila sva pisma koja joj je Tatjana pisala četiri godine u izbjeglištvu.
Knjiga pod imenom “Pisati da se ne zaboravi – djevojka u bijegu iz Bosne” objavljena je na bosanskom i italijanskom jeziku. U Švicarskoj i Italiji knjiga je već u prodaji, a uskoro će biti i na bh. tržištu. Svoju priču podijelile su sa nama.
„Draga Fatima, polako tone sunce u veliki, plavi Jadran, a snjim se gasi i dvanaesti dan tuge i samoće. Pitam se kako je tebi. Da li je rat došao i do Bugojna? Pitam se svašta, ali odgovora nema. Sve je nijemo i pusto. Eh, kad bi ti samo mogla odgovoriti. Kad bih ti mogla čuti glas. Ovdje još uvijek puše onaj hladni, morski vjetar koji odnosi sve. Ali ne može odnijeti moje misli na tebe. Da li su i tvoje misli sad upućene meni, ili strahuješ od odjeka granata koje padaju po našem voljenom gradu? Tvoja Tatjana.“
Ovo je jedno od stotinu pisama koje je Tatjana Ibraimović, tada 12-ogodišnja djevojčica, pisala prijateljici Fatimi Selmanović. Rat ih je razdvojio. Tatjanina porodica napustila je Bugojno. Nakon odlaska, Tatjana je potpuno izgubila kontakt sa Fatimom.
Iako su joj drugarice odlazile, Fatima je još uvijek bila u Bugojnu:
„Ja sam skroz sve poricala u tom trenutku. Meni je to sve bilo: ’Ah, rat je, ali sutra će se moje društvo vratiti. Nema veze, neka bude rat, ali neka moje drugarice tu budu!’ Moj tadašnji kont nije bio ni emocionalan, ni ništa, nego jednostavno – ne može se desiti da se mi razdvojimo.“
Poslijednji konvoj iz Bugojna odveo je i Fatimu. Sa porodicom je izbjegla u Hrvatsku:
„Tatjana je pisala pisma, a ja u tom periodu nisam posezala za knjigom ili pismom da pišem, a ja sam to sve u glavi pisala. Znači svaka situacija, svako dešavanje, svaki period su mi bile u glavi moje drugarice Tatjana i Jasmina.“
Ponovni susret
Kraj rata spojio je dvije prijateljice. 1996. godine vratile su se u Bugojno. Pet godina starije, ali mnogo zrelije. Fatima se sa porodicom prva vratila. To je, priča nam, bio prvi šok za nju jer nije mogla naći nikoga od prijeratnih prijatelja:
„I u prvi trenutak ja nju nisam uopšte prepoznala, jer sad mi je ono bilo – nikog nema, ja guram sama i ne može se niko ni pojaviti. I Tatjana je bila pred vratima. I tu smo onda opet nastavile svoj život i onda smo se trudile sve nadoknaditi. Tad smo opet u isti razred išle, zajedno sjedile, zajedno proživljavale srednjoškolske dane.“
Dva dana nakon povratka Tatjana je potražila Fatimu:
„Ona u mene ovako gleda, kaže: ’Pa ko ste vi? Koga tražite?’’ Rekoh: ’Pa, Fatima, to sam ja!’ E kad je ona onda: ’To si ti!’ Normalno, to je bio jedan od najemotivnijih momenata u životu.“
Nastavlja se ratom prekinuto prijateljstvo. Tatjana i Fatima zajedno polaze u srednju školu:
„Taj period u ratu ja i Fatima nismo baš doticali. Nismo o tome htjeli pričati, to nam je bilo previše bolno. I to je za nas bila tabu tema. Međutim, pričale smo da nadoknadimo sve ono što nismo bile te četriri godine, tako da smo uvijek bile zajedno i uvijek smo imale nešto pričati“, kaže Tatjana.
Igrom sudbine, dvije prijateljice se opet razdvajaju. Fatima dolazi studirati u Sarajevo, a Tatjana odlazi na fakultet u Švicarsku. Ratna pisma Tatjana je zaboravila. Na njih ju je podsjetila majka. Pisma kćerke čuvala je 15 godina.
Čitajući ih nakon toliko godina, Tatjana je poželjela sačuvati ih zauvijek. U knjizi pod naslovom „ Pisati da se ne zaboravi – djevojka u bijegu iz Bosne“ objavljeno je više od stotinu pisama. Sada, uokvirena, konačno su došla u Fatimine ruke:
„Reakcija je uzburkanost svih osjećaja – jer me to vratilo baš u onaj period koji čovjek potisne u sebi. To smo preživjeli, pregurali, to je negdje tamo – a onda kroz svako njezino pismo koje sam sad čitala prolazila sam i pronalazila sebe. I upravo je to ona spona koja nam je falila godinama. Mi smo se našle poslije, ali taj period je bio prazan. A sad se i on popunio – i jedno poglavlje se završilo.“
Više ne žive u Bugojnu. Fatima je profesorica matematike i živi u Sarajevu, a Tatjana je doktor ekonomskih nauka i živi u Londonu. Njihovo prijateljstvo, ojačano teškim iskustvima, nastavljeno je…
RSE/Informer.ba
