Tokom 2022. godine u Sigurnoj kući u Sarajevu boravilo je 110 žrtava nasilja u porodici. Uočeno je smanjenje broja smještaja korisnica u Sigurnu kuću tokom prošle u odnosu na 2021. godinu, kazala je Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće, koju vodi Fondacija lokalne demokratije.
Hodžić-Lemeš je naglasila da se u Sigurnu kuću najčešće smještaju vrlo kompleksni slučajevi porodičnog nasilja kojem su žene bile izložene niz godina.
“Svaki slučaj je vrlo teška priča sa preživljenim bolnim iskustvima. Meni osobno su najteži slučajevi kada su i djeca bila direktno izložena nasilju”, kazala je ona.
Govoreći o tome koliko djece je uključeno u program zaštite, Hodžić-Lemeš je istakla da djeca dolaze u Sigurnu kuću zajedno sa majkama, te da se najčešće radi o djeci koja nisu bila direktno izložena nasilju, ali su i sama žrtve nasilja jer su mu svjedočila.
“Tokom prošle godine 65 posto ukupnog broja korisnika se odnosi na djecu”, kazala je Hodžić-Lemeš.
U okviru Sigurne kuće djeluju tri servisa za žrtve nasilja, a ukupan smještajni kapacitet je 35 osoba. U okviru te kuće djeluju Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici (kapacitet 25 korisnica/ka 10 žena i 15 djece), Sklonište za djevojčice/djevojke od 12 do 18 godina, žrtve incesta, silovanja, seksualnog nasilja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja (kapacitet 10 djevojaka), te SOS telefon – crvena linija za prijavu nasilja 033 222 000 dostupna 24 sata.
Trenutno u Sigurnoj kući boravi 26 žrtava nasilja od čega su devet žene, 12 djece i pet djevojaka.
Menadžerica Sigurne kuće Mubera Hodžić-Lemeš ističe da Sigurna kuća predstavlja privremeni oblik zbrinjavanja žrtava porodičnog nasilja čiji je cilj fizička zaštita i sigurnost, kao i druge usluge kojima se postiže rehabilitacija i resocijalizacija žrtava nasilja.
“U Sigurnoj kući provodi se kompletan psihosocijalni tretman korisnica u cilju prevazilaženja traumatskih iskustava, osnaživanja žrtava jačanjem samopouzdanja i samopoštovanja, razvoj socijalnih vještina, ekonomsko osnaživanje i pripreme za kvalitetniji život bez nasilja nakon izlaska iz Sigurne kuće”, naglašava Hodžić-Lemeš.
Govoreći o Skloništu za djevojke žrtve seksualnog nasilja, ona ističe da je to kontinuirani program od 2002. godine koji se odnosi na zaštitu djevojaka starosne dobi od 12 godina. Kapacitet skloništa je do 10 osoba. Primarni cilj programa je obezbjeđenje direktne zaštite djevojaka.
“U Skloništu je djevojkama obezbijeđena psihosocijalna rehabilitacija, (grupne i individualne terapije), kao i resocijalizacija (nastavak školovanja i ponovno uključivanje u društveni život). Trenutno u Skloništu za djevojke boravi pet djevojaka, žrtava nasilja”, kazala je Hodžić-Lemeš.
Sigurnu kuću, kao servis za podršku ženama i djevojkama, žrtvama rodno-zasnovanog nasilja, uspostavila je Fondacija lokalne demokratije još 2000. godine. Od tada, pa do danas, kroz Sigurnu kuću prošlo je 2.267 korisnica.
Osim toga, Fondacija lokalne demokratije uspostavila je i servise: SOS broj za prijavu nasilja za Kanton Sarajevo (033 222 000) kao i Centar za žene u kojem se ženama žrtvama nasilja, samohranim majkama, žrtvama rata i ženama na socijalnoj margini pruža besplatna pravna, psihološka i socio-ekonomska podrška.
“Kontinuirano radimo na prevenciji i sprečavanju nasilja nad ženama, a sa mrežom nevladinih organizacija iz cijele BiH (Sigurna mreža) urgiramo i apeliramo na zastupnike u oba doma Federalnog parlamenta na hitnom usvajanju novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici koji će biti usklađen sa Istanbulskom konvencijom”, naglasili su iz Fondacije lokalne demokratije.
