Rodna podjela ne postoji. Postoji uspjela fikcija sa posljedicama što su fizički suve činjenice. Ne postoji muškarac. Postoji ogoljena muškost. Muškost kao sinonim za beskrupuloznost, gramzivost, samouvjerenu glupost, podlost, ostvarenu prosječnost, politički poredak koji živimo.
Muškarac je hram mediokriteta. Mehanizirano tijelo grubosti. Svako ovdje želi postati muškarac jer smatra da se tako opstaje. Ovdje učiš da budeš taj ostvareni muškarac što ne misli, ali djeluje, što viče tako što je glasan u šutnji.
San svakog muškarca i žene je da se nauči dobroj muškosti. Muškost je neosnovano pouzdanje u sopstvena uvjerenja. Jednom naučeno znanje. Jednom zacrtana principijenost. Zaleđenost sigurnih predstava o sebi i drugima. Sposobnost da se istina saopštava lažima. Uvježbana neosjetljivost na druge. Truli politički poredak koji trulo živimo.
Muškost je ovde, iznad svega, i prije svega, Ambicija. Gola Ambicija. Uspjeh što se ostvaruje malograđanskom preciznošću. Uspjeh podržan nasiljem nad sobom i drugima. Muškarac je istorijska pobjeda koja se predugo slavi. Bitnik skrojen od bijede. Prljavo, malodušno herojstvo laži.
Muškost je osnažena tajnim dogovorom muškaraca o nenapadanju. Muškarac se nikada neće gaditi gadostima što su učitane u muškost kao što se žene gade jedna drugoj. On je ziceraš koji ostvaruje svoju nakanu. On se ne bavi tricama kao što je zapitanost nad sobom. Njegova je svrha ostvarenje vlastitih sumnjivih kvaliteta u koje se ne sumnja. Uspjeh ne trpi opite. Drugi muškarac je samo rival podstrekač koji osnažuje prvog muškarca. Muškarac nikad neće kritikovati koncept muškosti dok će žena uvijek vrištati nad svojom ženstvenošću.
Ženstvenost ima mnogo oblika. Muškost je jedna. Stroga. Pobjedna. Određena. Sigurna. Ponuđena svakom muškarcu i svakoj ženi u svim opskurnim političkim ambijentima. Muškost svoje tijelo posmatra kao oruđe na putu uspjeha. Upregnuti kotač koji melje nagonski. Ulaznica za ovaj svijet jeste muškarac koji ne čita jer zna. Muškost je nepriznata slabost, pogrešno uvjerenje da si jak ako ne priznaš da si slab. Stid pred sopstvenom nagošću.
Koncept muškosti zalužuje gađenje, prezir i žaljenje jer to je društveni konstrukt koji počiva na nasilju, jednoumlju, umišljenim veličinama, voluntarizmu, mitu o progresu, istroriji kao nauci kojoj se vjeruje i služi, politici kao raboti silovitih.
Muškarac se skriva svugdje, samo ne u čovjeku.
On je u svakoj uspješnoj ženi i muškarcu Balkana.
U svakom piscu što vas laže.
U skoro svakoj rečenici svakidašnjeg sagovornika.
U svakom odsustvu empatije.
U dječijoj lektiri.
U prozirnoj demagogiji.
U politici zapada. U mudrosti istoka.
U Andriću.
U Njegošu.
U školi.
U tradiciji.
U himni.
U prolazniku.
U sportu.
U svakoj proračunatoj opačini.
Najveći neprijatelj muškosti je umjetnost.
Umjetnost je vreme u izobilju. Moćna opozicija moći. Raskošna nezabrinutost nad vlastitom sudbinom. Umijeće ljenosti. Sebeljublje zaljubljeno u druge u sebi. Okean mogućnosti i pitanja. Plima drugih na jednom tijelu.
Autentična umjetnost podriva muškost, kao vlast jačeg, nasilnijeg i beznadežnijeg, mehkim i upornim postojanjem. Umjetnik je ambicija što se ne materijalizuje. Vlastiti uspjeh koji se odbija, ponižava, obezvrijeđuje. Ismijavanje bitnoga.
Umjetnik odbija važnost stvari i pravolinijsko ostvarenje. Umjetnost prepoznaje muškost kao pornografski uradak, kao očitu laž kojoj se smije, koju ponekad mrzi, ali na koncu, kada se ta pornografija ponizi i porazi, umjetnost će je zagriliti jer muškost je mutav, patvoreni dječak. Sve ono čega se boji muškost kao koncept moći sadržano je u nepreglednosti umjetnosti, u tom nesigurnom, želatinskom prelivanju pitanja koja plaše jer razbijaju stamenost namjerenu na siguran uspjeh.
Umjetnost podvaljuje muškosti ironiju tamo gdje muškost traži pokornu svečanost. Poigrava se sa zakonomjernostima muškosti. Ukazuje muškosti na ženstvenost muškarca ili na prividni antipod sakriven u prećutkivanju što primjećen izaziva histeriju nad istošću. Otkriće čije otkrivanje stvara nelagodu jer narušava predvidivu podjelu. Predvidive vrijednosti. Predvidive gadosti. Predvidivu politiku.
Žestoka umjetnost uvijek izludi muškarca do cenzure. Muškost opstaje unatoč snažnim napadima umjetnosti jer muškost se još naziva i muževnost. Harizmatični naziv prekriva šarmom sočne harizme banditsku politiku. Ubiti muškost u sebi znači pristati na okean mogućnosti. Ubiti muškost u sebi znači odustati od ovakvog svijeta, znači ne pristati na nasilje, znači pristati na traganje za svojom ženstvenošću koja takođe ne postoji, znači, konačno, traganje za čovečnošću, za tišinom plime koja osvaja tijelo što odustaje od gole ambicije. Znači odustati od trulog političkog poretka koji trulo živimo.
Ubiti muškost u sebi je samoubistvo koje treba slaviti onako kako ga slavi Sioran. Časni odlazak, časni odustanak. Ubiti muškost u sebi je redefinisanje riječi čast, snaga i moral. Nužni poraz fikcije koja ne postoji jer su njene posljedice fatalne u stvarnosti.
Ženstvenost nije potrebno ubiti. Ona je mrtva još od onda kada je fikcija uspjela, kada je muškost zavladala određujujući unaprijed ko tlači, a ko podnosi. Žena, sa punim pravom, istorijskim i političkim, čeka da muškarac izvrši časno samoubistvo. Simbolički i stvarno.
Buka/Autor: Uglješa Vuković
