Jürgen Roth se uputio i na jugoistok Europe, koji se na Zapadu smatra leglom organiziranog kriminala
Istražujući na licu mjesta ugledni njemački novinar shvatio je da nema mjesta iluzijama. „Naivno je vjerovati da je sport ´čist´“, kaže Roth u razgovoru s novinarima Deutsche Wellea. Pohlepe, korupcije, manipulacije i lažiranja ima svugdje, i na istoku, i na zapada, i na sjeveru i na jugu globusa, i u nogometu, i u košarci, automobilizmu, tenisu i hokeju, dodaje pomalo rezignirano iskusni istraživač.
Ali, zbog čega svi ti novopečeni bogataši, ljudi koji su do basnoslovnog imutka došli u turbulentnim vremenima sloma komunizma i prelaska na kapitalizam, odnosno u ratnim danima (na tlu bivše Jugoslavije) ulažu kapital u nogomet i sport? Zbog čega oni instrumentaliziraju sport?
Sport kao instrument
” Dva su razloga. Prvo je generiranje ilegalno stečenog novca, znači „pranje novca“. A drugo je – društvena reputacija. Znači uticaj na ekonomiju i politiku preko sporta. I u Njemačkoj je tako. Sumnjivi investitori preko vlasništva klubova stječu društvenu reputaciju. I na Balkanu i na istoku Europe ti investitori uživaju kad im mase kliču, no oni to ne rade iz ljubavi prema masama. Sve to ima cilj. U moju VIP-ložu mogu pozvati političare, državne odvjetnike, policajce.
Radi se o izravnom ili neizravnom podmićivanju. Sport je za te stvari idealan instrument – tvrdi Roth.
On je napisao knjigu „Unfair Play“ kojom želi dokazati da kriminalne radnje u sportu danas nisu izuzetak – već pravilo. Uz pomoć brojnih primjera (npr. navodna „prodaja“ domaćinstva Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. i 2022.) Roth korigira „legendu o sportu kao o plemenitom, poštenom natjecanju koju stvaraju marketinški stručnjaci“ i demonstrira pokušaje preuzimanja kontrole nad sportskim klubovima/sportašima od strane kriminalnih skupina i pojedinaca.
U poglavlju posvećenom Hrvatskoj, njemački novinar navodi tako slučaj Ivice Olića. „Olić je primjer kako neki igrač može postati investicijski objekt i zlatna krava muzara, koja je njegovim menadžerima trebala pomoći u obogaćivanju“, piše Roth i prati karijeru hrvatskog reprezentativca od njegovih dana u Marsoniji do minhenskog Bayerna.
A taj su put, kako upućeni u Hrvatskoj već odavno znaju, pratili i obračuni u zagrebačkom podzemlju. Olić je bio atraktivna „krava muzara“, mnogi su htjeli profitirati na njegovim transferima.
Roth piše i o već objavljenim sumnjama njemačkih istražnih organa o namještenom finalu Hrvatskog kupa (13.5.2009.), u kojem je Dinamo s 3:0 savladao splitski Hajduk. Novinar prepričava sadržaj izvještaja Državnog odvjetništva u Bochumu, u kojem stoji da su namještaljku organizirali „… kladioničar i posrednik Ante Šapina, sportski šef Dinama Zoran Mamić, sudac Bruno Marić te tri člana sudačke organizacije iz Hrvatske“. Na sastanku se popilo navodno pet boca vina i dogovorili detalji manipulacije: „… ako Hajduk postigne 20 golova, drugi (Dinamo, op.a.) će dati 22, to je sigurno!“
Balkanska ruta
„Unfair Play“ ne piše samo o manipulacijama (i navodnim manipulacijama) vodećih klubova HNL-a, autor Roth se vrlo kritično osvrće i na hrvatske medije i novinare. Sportskim izvjestiteljima Roth spočitava tijesne veze s mafijaškim strukturama. Većinu svojih informanata u zemljama o kojima piše, Roth ne identificira. U slučaju Hrvatske objavio je ime osobe od koje je dobio, kako otkriva, vrijedne informacije. To je Hrvoje Appelt, nekadašnji novinar „Jutarnjeg lista“ i „Globusa“.
Istražujući na licu mjesta Roth je shvatio da uvriježeno stereotipno mišljenje Zapada o Balkanu kao „leglu organiziranog kriminala“ ne stoji: „Moj je dojam bio da tzv. obični ljudi nemaju veze s korupcijom i organiziranim kriminalom i ne žele imati veze s tim stvarima.
Radi se o odlučujućim osobama iz gospodarstva i politike, u načelu o političkim strukturama koje su povezene s organiziranim (privrednim) kriminalom. U balkanskim zemljama to još uvijek igra više ili manje vrlo važnu ulogu!“
Ključni trenutak u njihovom preuzimanju kontrole nad praktično cijelim javnim životom Roth vidi u ratnim danima tokom 90-ih godina prošlog stoljeća, u kojima je politička nomenklatura, kako smatra, štitila kriminalce.
„I u Srbiji i u Hrvatskoj ratni profiteri imaju danas političku i ekonomsku moć. I tu naravno postoje veze s organiziranim ekonomskim kriminalom. Inače se oni uopće ne bi mogli ni obogatiti! Tajkuni u Srbiji svoje su bogatstvo stvorili na grobovima Srebrenice. A u Hrvatskoj imamo Tuđmana koji u temelju nije bio demokratski strukturiran i koji je do prije nekog vremena uspijevao da se ništa ne promijeni u tim političko-kriminalnim strukturama.“
„Unfair Play“ dosta prostora posvećuje zemljama bivše Jugoslavije. U poglavlju pod naslovom „Balkanska ruta ili budućnost sporta“ na 80-tak stranica Jürgen Roth piše o ilegalnim radnjama u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, te susjednim državama (Rumunija, Bugarska, Albanija i Grčka).
Bosnu i Hercegovinu je s razlogom autor izostavio, iako, kako kaže, vrlo dobro zna da i tamo mafija ima svoje prste u sportu.
„U Bosni i Hercegovini nisam imao pristup informacijama tako da toj zemlji nisam ni mogao posvetiti posebno poglavlje. No, kad se radi o korumpiranim sucima ili igračima, Bosna igra odlučujuću ulogu. To stoji i u izvještajima UEFA-e. Da budem iskren, o Bosni znam premalo. Puno znam o Srbiji, često sam tamo bio, ili o Bugarskoj, Rumuniji ili Albaniji. Te su zemlje, kad se radi o dimenzijama korupcije ili kriminala, puno više pogođene nego Bosna i Hercegovina.“
Pasivnost medija
Knjigom „Unfair Play“ Jürgen Roth, po vlastitom priznanju, ne želi javnosti prezentirati neke nove „krunske dokaze“ o „prljavom“ sportu u raljama kriminalnih struktura. O većini slučajeva o kojima on piše već odavno se zna u širokoj javnosti. Novost je Rothov pokušaj „buđenja“ savjesti „običnog“ potrošača.
Njemačkog novinara šokira pasivnost euro-medija, koji ne pokazuju ni trunku zanimanja za jugoistokom ili istokom Europe. To je „tragično“, smatra sugovornik Deutsche Wellea i dodaje.
„Zapad ne pokazuje zanimanje ne samo po pitanju sporta. Zapad uopće ne zanima kakva situacija vlada u tim zemljama. Ne znam što je razlog tom stavu, jer budućnost Europe je upravo u zemljama te regije, a te zemlje također imaju uticaj na Europu, uključujući i one zemlje koje će tek postati članice EU-a. Ako se ne pozabavi tim zemljama, nikada neće biti ni evropskog zajedništva. Ali njima se ne bave, ni u Švicarskoj ni u Austriji ni u Njemačkoj.
Mediji uopće nemaju dopisnike u tim zemljama. O njima se piše samo kad se održavaju izbori ili kad se nekoga ubije. I to je sve!“
Jürgen Roth je rođen 1945. i jedan je od najpoznatijih istraživačkih novinara u Njemačkoj. Već 40 godina objavljuje knjige koje se bave organiziranim kriminalom i korupcijom. Snimio je i nekoliko uspješnih dokumentaraca o istim temama. Knjiga „Unfair Play“ Jürgena Rotha izdana je od strane nakladičke kuće Eichborn, i to za sada samo na njemačkom jeziku.
Knjiga košta 19,90 eura i može se kupiti u svim većim knjižarama u Njemačkoj, odnosno preko interneta u poznatim online-shopovima.
Deutsche Welle/Informer.ba
