Prema navodima iz optužnice Tužilaštva BiH, mozak cijele operacije bio je Zijad Turković, dok su neposredni izvršioci bile osobeiz Srbije. Osoba iznutra bio je optuženi Nijaz Zuban, uposlenik MAS-a, koji je za izvjesnu svotu novca dao informaciju o vrijednosnoj pošiljci ABS banke, a pljačkašima omogućio da nesmetano obave svoj dio posla.
Prema bankovnoj specifikaciji, opljačkano je ukupno 1,315.755,46 eura u raznim valutama i apoenima.
Zijad Turković je, kako se navodi u optužnici, ovu pljačku dogovorio s kasnije ubijenim Mithatom Mekićem i Mariom Tolićem, ali se tokom priprema predomislio, te odlučio da pljačku organizira s njemu poznatim osobama iz Srbije, Tužilaštvu poznatim samo po nadimcima Batica i Miki.
Optuženom Mirzi Driniću iz Zenice ponuđeno da bude izvršilac, što je ovaj odbio, ali je ipak pristao da im pomogne, pa im je nabavio dvije ručne radiostanice.
Tokom priprema za pljačku Turković je dogovorio s Isljamom Kalenderom i Emirom Zekovićem, s kojim je već bio u poslu u vezi s trgovinom drogom, da unajme stanove u blizini Aerodroma. Unajmljena su četiri stana, i to na Teheranskom trgu broj 6, vlasništvo Dijane Turković, te u ulici Envera Šehovića 22 i u Kasindolskoj ulici. Unajmljen je stan i u Aerodromskom Naselju, iz kojeg je određeno vrijeme osmatran prostor Kargo centra. U ovim stanovima pred pljačku su boravili i neposredni izvršioci iz Srbije Batica i Miki s dvije njima poznate osobe.
Unajmili su i dvije garaže i to u ulicama Bosanskih gazija i 12. marta. Ostalo im je samo da dođu do automobila koji će upotrijebiti u pljački. Tako su 26. juna 2007. godine oko 23 sata naputu Ilidža – Blažuj oteli od Jasmina Bahte terenac “audi Q7”.
Batica i Miki terenac su odvezli u garažu Kalenderove kuće u Lepeničkoj ulici na broju 171, gdje su zamijenili registarske tablice. Na “audi” su stavili oznake 418-K-442, koje su pripadale ukradenoj “škodi feliciji”, vlasništvo Mustafe Devedžije. Do trenutka pljačke ukradeni “audi” sakrivali su po raznim garažama.
Pripremama se, uz određenu novčanu naknadu, pridružio i optuženi Saša Stjepanović koji je od osoba iz Republike Srbije, poznatih Turkoviću i Batici, preuzeo četiri kompleta crnih kombinezona kakve koristi Specijalna jedinica Državne agencije za istragu i zaštitu, s natpisima “SIPA-Policija”, policijske čizme, tri kalašnjikova kalibra 7,62 milimetra, hekler kalibra devet milimetara i pištolje “CZ 99”. Opremu je dovezao u Sarajevo i sakrio u jednoj od unajmljenih garaža.
Na Zubanov poziv 5. decembra 2007. godine u 14.50 sati da stiže novac u Kargo centar, Zijad Turković je otišao u restoran “Radon Plaza” da bi rukovodio izvršenjem pljačke i kako bi, usput, sebi osigurao alibi. Pljačku su odradili Batica i Miki s njima još dvije poznate osobe. Obučeni u policijske uniforme, u ukradenom vozilu “audi Q7” ušli su u unutrašnjost Kargo centra kroz vrata koja nisu bila pod nadzorom osiguranja i koja su bila otvorena, što im je omogućio Nijaz Zuban sa saradnicima.
Prisutnima u Kargo centru rekli su da SIPA vrši kontrolu i potragu za drogama. Jedan od pljačkaša bio je uz vozilo, drugi je kontrolirao zaposlene, a ostala dvojica otišla su u prostoriju gdje je držana pošiljka i tu su razoružali dvojicu pripadnika Granične policije BiH. Tada su pod oružjem doveli Zubana kako bi izgledalo da je sproveden pod prisilom. On im je pokazao kolica na kojima su se nalazile vreće s novcem.
Pljačkaši su se “audijem” odvezli do napuštenog objekta bivše vojne kasarne u Nedžarićima, gdje su novac prebacili u torbe, a “audi”, u koji su ubacili uniforme i oružje, polili benzinom i zapalili. Dvojica pljačkaša su nakon toga otišla u stan na Teheranskom trgu, a druga dvojica u stan u ulici Envera Šehovića. U Sarajevu je odmah podijeljen plijen, Zijad Turković za sebe zadržava oko 250.000 eura, a Nijaz Zuban dobiva 100.000 eura.
Nakon isplaćivanja Batice i Mikija, Isljam Kalender preuzima preostali dio plijena i sakriva ga u svojoj kući. Za pljačku novca optuženi su Turković, Stjepanović, Zuban i Drinić, dok se Srbijancima još ne zna identitet. Poznato je da je Stjepanović u pregovorima o priznavanju krivice, dok je Isljam Kalender u istrazi bio svjedok pokajnik.
Nakon što je uzeo svoj dio plijena koji je bio u različitim apoenima, Zijad Turković se, kako je navedeno u optužnici, dogovorio s Mustafom Sejdovićem iz Sarajeva da novčanice zamijeni za eure. Sejdović je to uradio ne znajući za stvarno porijeklo novca. Turković je kasnije dogovorio sa Anefijom Čolićem iz Makedonije da mu posudi 250.000 eura, koje će mu Čolić, koji nije znao ništa o porijeklu novca, vratiti u ra zumnom roku. Anefija mu je ponudio da mu ustupi jednu trećinu svog suvlasničkog dijela u firmi “Govl LTD uvoz-izvoz” Skoplje, što je učinjeno posredstvom firme “Nermin trade” koju je Turković posredstvom druge osobe registrirao u Skoplju. Na taj način Turković je prljavi novac ubacio u legalne tokove i stekao mogućnost povećanja kapitala pribavljanjem prihoda od zakonitog poslovanja.
Dnevniavaz.ba/Informer.ba
