Žrtve rata bez obzira u kom dijelu Bosne i Hercegovine žive danas su na marginama. Nezaposleni, bez doma ili elementarnih uslova za život, obespravljeni i zaboravljeni često i od onih koji bi trebalo da se bore za njihova prava.
Šesnaest godina nakon završetka rata, žrtve se, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, svakodnevno koriste u dnevno-političke svrhe, što političari, ali i čelnici udruženja žrtava rata najčešće negiraju.
Neka od krovnih udruženja proisteklih iz rata u oba bosanskohercegovačka entiteta finansiraju iz entitetskih, kantonalnih i opštinskih budžeta, što ih čini laganim plijenom za političke elite.
Analitičari smatraju da u BiH postoji licemjerna igra političke elite koja na ideologiji viktimizacije osvaja političke poene. Adis Arapović iz Centra civilnih inicijativa kaže da je uticaj politike na udruženja koja okupljaju žrtve rata potpuno jasan.
“Određeni politički centri inspiriraju, finansiraju i kontrolišu nevladine organizacije u BIH, ne samo one koje su proistekle iz rata. Pregledom izvora finansiranja može se vidjeti da se za neke organizacije iz domaćih budžeta dobijaju desetine milona konvertibilnih maraka. Onaj ko daje novac diktira uslove, a među njima često budu i politički uslovi”, kaže Arapović, dodajući da ova oblast u BiH nije zakonski regulisana.
Ranka Ninković Papić direktorica Fondacije za socijalno uključivanje daje konkretne primjere na koji način političke partije na vlasti manipulišu žrtvama rata.
“Sistem omogućava političku manipulaciju cijelom ovom populacijom. Recimo podatak da najsiromašnija petina ratnih vojnih invalida prima samo 15 posto ukupne pomoći za tu kategoriju, a najbogatija petina 27 posto, pokazuje da partije na vlasti kupuju biračko tijelo i manipulišu njima posebno pred izbore”, kaže Ninković Papić.
Prema jednom od istraživanja Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane gotovo sve nevladine organizacije u Republici Srpskoj nalaze se pod direktnom kontrolom entitetske vlade.
Iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata partije koja ima većinu u Vladi RS ovakve navode će negirati i odbiti da imaju bilo kakav uticaj na udruženja koja okupljaju žrtve rata. Član SNSD Nikola Baštinac podsjeća da se ova udruženja u tom entitetu zakonski tretiraju kao organizacije od posebnog interesa.
“Bez obzira ko sjedi u Vladi RS sa njima će imati partnerski odnos”, objašnjava Baštinac.
Sa stavom koji dolazi iz vladajućeg SNSD-a neće se složiti predstavnici opozicionih partija. Branislav Borenović iz Partije demokratskog progresa smatra da je politička manipulacija žrtvama rata u RS danas veća nego ikada.
“Ne znam šta bi drugo bilo nego kontrola pojedinaca koji su predstavnici raznih organizacija, koji neće ni da reaguju na adekvatan način kada se donose zakonski akti koji štete upravo populaciji koju oni zastupaju. Manipulišu s njima na potpuno jednostavan način koristeći sredstva iz entitetskog budžeta”, smatra Borenović.
I čelnici Udruženja negiraju bilo kakvu povezanost sa vladajućim strukturama u Republici Srpskoj.
Predsjednik republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović tvrdi da je pravilo udruženja na čijem je čelu da članovi ne mogu biti pripadnici nijedne političke partije. Dodaje i da to što se finansiraju iz entitetskog budžeta ne znači da su politički odgovorni vladajućoj eliti u RS.
S druge strane predsjednik boračke organizacije RS Pantelija Ćurguz nema ovako izričit stav. Njegovo je mišljenje da je logično da ova organizacija sarađuje sa političkim strankama, posebno onim na vlasti.
Ocjenjuje to kao partnerski odnos, a cilj je, kaže jasan “zaštita interesa Republike Srpske”.
U Federaciji stranke manipulišu demobilisanim borcima
Ni nevladine organizacije u Federaciji BiH nisu imune na političke manipulacije. Dok je u Republici Srpskoj centar moći koncentrisan na jednom mjestu, u Federaciji su udruženja pod uticajem više političkih partija.
Safet Softić iz Stranke demokratske akcije ne krije da političke manipulacije žrtvama ima, posebno u vrijeme predizbornih kampanja. Naročito je izražena ona sa demobilisanim borcima.
“Svjedoci smo da su se u nekim predizbornim ciklusima usvajali potpuno neutemeljeni zakoni, kada je u pitanju finansijska situacija u zemlji. Mislim prije svega na Zakon o demobilisanim borcima i njihovim naknadama, koji je usvojen i pored činjenice da smo znali da ga nije moguće realizirati”, objašnjava Softić.
Prošle godine u aprilu je organizovan protest devet boračkih udruženja Federacije BiH ispred zgrade federalne Vlade Federacije u Sarajevu koji se pretvorio u žestok okršaj demonstranata i policije.
Protest je organoizovan u znak protivljenja politici koju vodi Vlada Federacije u oblasti prava boraca, ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica. Ogorčenje je tada izazvalo uvođenje tzv. prihodovnog cenzusa za dobitnike ratnih priznanja i porodica poginulih boraca.
Iako se o tome ne govori javno, zna se da je predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić otvoreno podržavao neka od udruženja. Jedno od njih je i Udruženje žene žrtve rata.
Bakira Hasečić, predsjednica ovog udruženja međutim tvrdi da sa njom i njenim članstvom ne može niko manipulisati, a naročito ne političari.
“Nikada nijedna stranka nije pokušala ni da nam da nikakvo finansijsko sredstvo. Čak ni toner papri. Što se tiče stranaka, moram reći da je gospodn Haris Silajdžić, ličnim svojim autoritetom nam ponekad uplaćivao hiljadu ili dvije maraka. Nijedan političar i stranka ne može uticati na našu borbu za ostvarenje pravde”, tvrdi Hasečić.
I Murat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša BiH kaže da na njega ne utiče mišljenje nijedne političke partije. Takođe tvrdi da nikada nije bio politički angažovan, mada ne bježi od činjenice da političke manipulacije udruženjima žrtava u BiH ima.
On smatra da udruženja treba da sebe nađu u interesima političkih partija, ukoliko one žele da utiču na njihovo djelovanje.
Politika je učinila svoje i oni koji su preživjeli iste ili slične golgote tokom rata ne mogu da nađu zajednički interes. Žrtve su, baš kao i država, podjeljene entitetskom linijom. Zbog svega ne mogu da nađu zajednički jezik ni kada je u pitanju zakonska zaštita njihovih prava.
Poseban problem u BiH predstavlja i činjenica da svim žrtvama rata nije riješen status, kao što je recimo slučaj sa bivšim logorašima. Status žena seksualno zlostavljanih u ratu riješen je u Federaciji BiH, ali ne u Republici Srpskoj.
Ipak Zakon o zaštiti žrtava torture i civilnih žrtava rata, koji je trebao biti donešen na državnom nivou, a koji bi riješio zakonska prava ove populacije, nikada nije donešen, upravo zbog nesloge među udruženjima.
Naredene subote bavićemo se načinima finansiranja udruženja žrtava ratan – ko se finansira iz budžeta i koliko je to najbolji način da politika kontroliše organizacije koje bi trebale biti potpuno van njihove kontrole i najvažnije da li taj novac stiže do onih kojima je najpotrebniji.
RSE/Informer.ba
