Pokušaji Jusufa i Ramize Goretić da svoju ljubav krunišu djetetom trajali su 24 godine, koliko su u braku. Naime, nakon dvije Ramizine vanmaterične trudnuće, te bezbroj klinika od Bihaća do Zagreba, šanse Goretića da osjete roditeljsku ljubav svele su se na minimum, piše Dnevni avaz.
Otežana procedura
Nisu gubili nadu ni kada su se odlučili na usvajanje djeteta iz Centra za djecu bez roditeljskog staranja u Kulen Vakufu. Međutim, ogromni finansijski izdaci, otežana procedura i prezahtjevni uvjeti sprečavali su da Ramiza osjeti čari majčinstva.
Njihovu agoniju proživljavao je i Jusufov brat Bekir sa suprugom Jasnom. Poznavajući osjećaje radosti i ljubavi koje svakodnevno dijele sa svoje četvero djece, Jasna Goretić je odlučila roditi dijete i pokloniti ga Jusufu i Ramizi.
” Suprug i ja smo, nakon višemjesečnog razmišljanja, odlučili tako uraditi,” kaže Jasna.
Kada su prvi put čuli za Jasnin i Bekirov prijedlog, Jusuf i Ramiza su prvo zaplakali od sreće, a onda se, kako kažu, javio i strah.
” Mislila sam da će me prevariti kada beba dođe na svijet. Tada bi mi bilo još teže”, priča Ramiza.
Topli dom
Nakon što je Jasna ostala trudna, svu brigu oko nje preuzela je Ramiza. Poslije devet mjeseci Jasna je na svijet donijela djevojčicu Hatku.
Danas mala Hatka odrasta u Bihaću, u toplom domu bračnog para Jusufa i Ramize Goretić, okružena ljubavlju svoja četiri roditelja. Već je naučena da Bekira i Jasnu također zove mamom i tatom.
Ostalo je još, samo, kako nam rekoše, riješiti dokumente u kojima treba pisati da su Hatkini roditelji Ramiza i Jusuf, a i to će biti završeno nakon što djevojčica navrši tri godine, jer tako zakon nalaže.
Nije im važno šta narod priča
Reakcije građana Bihaća na ovaj događaj su različite. Neki su kudili, a neki su se divili onome što su učinili Jasna i Bekir Goretić.
” Neko kaže da mi se divi, neko kaže da sam nikakva majka. Ne opterećujemo se previše onim šta narod priča. Da smo uradili pravu stvar najbolje nam pokazuju lica Ramize i Jusufa svako jutro kada ih ugledamo”, kaže Jasna Goretić.
