Adnan Mević rođen je prije 12 godina u sarajevskoj bolnici Koševo. Za majku Fatimu to je bila, kako kaže, dvostruka sreća. Prvo dijete u porodici nakon teškog poroda. Druga radost uslijedila je nešto kasnije – kada su joj javili da je Adnan upisan kao šestmilijarditi stanovnik planete Zemlje.
„Ja kad sam otišla u porodilište uopšte nisam znala da će se to desiti jer niko nije o tome govorio. Ja sam bila 10 sati u porodilištu, ali nije niko komentarisao da bi se to moglo desiti, da bi se mogao proglasiti šestmilijarditi stanovnik. To je meni bilo prvo dijete, bila sam sretna što sam rodila, a kad su mi rekli da je šestmilijarditi satanovnik stvarno sam još više bila sretna“, sjeća se Fatima Mević.
Sam Adnan s ponosom će reći da je medu najboljim učenicima u razredu. Najdraža mu je geogarafija – jer je i njegovo ime tu negdje zapisano među
koricama knjige:
„Spominjali su me. Pisalo je u knjizi kako se zovem i o meni kad smo učili stanovništvo na Zemlji. Meni su ocjene u školi sve petice, samo mi je engleski četvrtica. Ja ipak imam veliku obavezu da budem bolji đak.“
Svake godine, na Adnanov rođendan, kuća Mevićevih bude ispunjena novinarskim ekipama i političkim dužnosnicima koji donesu torte i lijepe želje. Činjenicu da se otac Jasminko već nekoliko godina bori sa teškom bolešću, dok porodica preživljava sa 300 KM, niko ne primjećuje:
„Svake godine dođu, djetetu se obilježi rođendan – dođe iz Grada Sarajeva, iz opštine Visoko. Bude taj dan atmosfera da je on šestmilijarditi stanovnik. Kad mi ispričamo svoju situaciju u kojoj smo, oni se svi zgražavaju – i to je taj dan, ali već 13. oktobra nastavlja se po starom naš život.“
Stipendija od 100 eura
Majka Fatima, po struci tekstilni tehničar, poput mnogih žitelja Visokog ostala je bez posla nakon rata. Sramota je da Adnanovu stipendiju, oko 100 eura koju dobija od Grada Sarajeva, potroši na hranu i lijekove, ali nema izbora:
„Jednostavno pomaže nama jer smo mi u teškoj finansijskoj krizi, s tim da muž je obolio od karcinoma abdomena i on ima minimalnu penziju od 300 maraka, tako da ta Adnanova sredstva sva idu za njegovo liječenje. Ustvari, dobro nam Adnana pomaže u tome. Jedino što nam je želja bila da se ja zaposlim, da mi se omogući posao da bi se olakšalo i Adnanu.“
U porodici Mević posebno su razočarani ponašanjem međunarodnih predstavnika koji su davno nekad obećali pomoć:
„Jer sam se nadala da će oni djetetu bar obilježiti to njegovo rođenje nekom stpendijom, da dijete zna da je šestmilijarditi stanovnik i da njemu UN pomaže na bilo koji način. Ja znam ima još djece koja su u ovakvoj sitauciji kao moj Adnan, ali moj Adnan je isto jedni šestmilijarditi stanovnik.“
Adnan zna ko je Kofi Anan, po njemu je dobio ime. Kaže i kako nema previše želja u životu – samo jednu, da konačno sa ocem ode u ribolov:
„Ja bih volio najviše da mi pomognu babi za liječenje, pa onda meni. E to je to.”
RSE/Informer.ba
