Novinar Vojislav Tufegdžić objavio je knjigu „Vidimo se u čitulji – 20 godina poslije“, u kojoj je pokušao da objasni kako su sitni kriminalci i šverceri u proteklih četvrt vijeka prevalili put do srpske elite.
“Pokušao sam da objasnim logiku kriminala i kako se to samo nama dogodilo da uličari postanu uspješni građani. Zaključak nije obećavajući”, rekao je Tufegdžić na promociji knjige u Medija centru, prenosi Mondo.rs.
Tufegdžić, autor knjige „Kriminal koji je izmijenio Srbiju“, poslije koje je reditelj Janko Baljak 1994. godine snimio dokumentarni film “Vidimo se u čitulji”, sada je objavio nastavak te knjige u kojem je pokušao da iz novog ugla osvijetli značajne događaje iz nedavne prošlosti, poput ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.
“Tufegdžić je pokušao da na neki svoj način objasni neobjašnjivo. Kako da objasniš treći metak ako je dokazano na sudu da ga nije bilo, a sedmorica iz obezbjeđenja tvrde da jeste, dok 26 drugih svjedoka tvrdi da nije? Time su dobro uzdrmali postupak”, upitao je bivši inspektor Mile Novaković, koji je radio na rasvjetljavanju ubistva Đinđića i zločina “zemunskog klana”.
Novaković je rekao da su na kraju “svjedoci trećeg metka” nezasluženo nagrađeni dobrim položajima, poput Đinđićevog vozača Aleksandra Bjelića, koji je postao ugledna ličnost i gradski menadžer, dok su braća Veruović, Đinđićevi tjelohranitelji poznati kao “braća Burgije”, završili u Ministarstvu spoljnih poslova, jedan u Americi, drugi u Portugalu.
“Zahvaljujući čemu? To su ljudi koji su se družili sa dijelom ‘zemunskog klana’ i bavili se sitnim kriminalom”, rekao je Novaković.
Novaković je istakao i da je neobjašnjivo kako je “grupa jajara” iz Surčina i Zemuna za dvije, tri godine toliko ojačala da je došla na ideju da zavlada Srbijom i da ubije premijera, što je, nažalost, i učinila.
Bivši inspektor je naveo da su mnogi pokušali da objasne i pokušaj ubistva Đinđića 2003. godine kod Beogradske arene, tada poznate kao hala “Limes”, ali “ne vrijedi”.
“Kako da objasniš likvidaciju Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u Meljaku? Kome? Kao da su oni ubijeni na drugom mjestu, pa tu donijeti… Zašto bi baš tu bili donijeti? Kako da objasniš gdje su pare, a para nema”, upitao je Novaković.
Novaković je ispričao i da je policija krajem 80-tih i početkom 90-tih bila gotovo zatvorena za javnost i da je slabo sarađivala sa novinarima, te se jedini kontakt svodio na konferencije za novinare.
“Čuveni načelnik u beogradskoj policiji Gera krenuo je u to vrijeme sa svojim saradnikom na neku konferenciju za novinare, a ovome je rekao ‘ti samo ćuti, a ja ionako neću ništa da im kažem. Eto, to je bio odnos policije prema novinarima u to vrijeme”, rekao je Novaković.
Dodao je da je taj odnos donekle promijenio Marko Nicović, ali ne zbog policije, nego zbog želje za ličnom promocijom.
Novinar Momčilo Petrović rekao je da je najzanimljiviji detalj u novoj Tufegdžićevoj knjizi opis šverca nafte iz 1993. godine, koji se odvija brodom “Kajmakčalan”.
“Tu je Željko Ražnatović Arkan, koji švercuje naftu uz dozvolu vlasti, a tu je i još 10 ljudi. Danas su ti ljudi ugledne ličnosti, stubovi našeg društva, čitamo o njihovim poslovnim uspjesima… To je poražavajuće”, naveo je Petrović.
Petrović je rekao i da je poražavajuće što je čitava javnost znala ko su kriminalci i šta rade, a da ih niko nije uhapsio.
On je kao najspektakularniji dio knjige ocijenio detalje o ubistvu hrvatskog socijalističkog direktora INA-e u Njemačkoj Stjepana Đurekovića, jula 1983. godine, za koje se sada u Njemačkoj sudi nekadašnjim službenicima državne bezbjednosti.
“Tufegdžić je napisao gotovo savršen krimić, tu su novac, droga i političari, samo nema seksa. Nema zato što je Tufegdžić konzervativan, ali i zato što su se kriminalci ložili na bicepse”, kaže Petrović.
Film “Vidimo se u čitulji” još nije ni bio objavljen, kada je velika većina njegovih junaka već ubijena. Neke je ta sudbina zadesila nešto kasnije. Film se najviše pamti po čuvenim “mudrostima” možda jedinog preživjelog do danas, Kristijana Golubovića, poput “hiljade sklekova, bježanje u zdrav razum” i živopisnim likovima kao što su veteran kriminalne scene Boris Petkov i mlađi kolega Bane Grebenarević Šubara, koji je rekao da mu je Arkan uzor u razvoju kriminalne karijere. Ubrzo je, sticajem okolnosti, ubijen.
Informer.ba
