Sedmogodišnji vuk živi u dvorištu porodice Tubić, u dobojskom prigradskom naselju Bare, i osim sa članovima domaćinstva, slaže se dobro i sa ostalim životinjama.
Nakon što je vučica ubijena na Kupresu, u njenom leglu ostala su dva potomka, mužjak i ženka, koji su novi dom dobili u blizini Doboja.
“Možda su imali dvadesetak dana, po mojoj procjeni, kada sam ih našao. Ženkica je uginula, a ostao je mužjak, uklopio se sa mojim psima, navikao se na njih, kao i na članove porodice“, priča Pero Tubić.
Tri šarplaninca Barut, Lola i Bandit dobro se slažu s vukom, dok dva mačora, Jovan i Zeleni tolerišu prisustvo divlje životinje u dvorištu, a ipak, “glava kuće” je Barut, koji dominira sa svojih sedamdesetak kilograma.
“Prihvatio je šarplaninca kao vođu čopora, on je jači od njega i on to prihvata, kako bi ostao u tom čoporu. Vuk ima neke svoje instinkte, boji se da ne bude izbačen iz čopora. Kada ga pustim, on će prvo ići psu da se javi, da se dodvori, da pokaže svoju poniznost prema njemu, i onda će trčkarati i svaku priliku će koristiti da mu dokaže da je njegov podanik“, kaže Tubić.
Iako Baruta posmatra kao vođu čopora, vuk je svoju želju za dominacijom pokazao kada je šarplaninac bio bolestan, kaže Tubić, te je pokušao da ga napadne, jer je osjetio da je slabiji, želio je da preuzme čopor, ali je stari režim uspostavljen kada je pas ozdravio i pokazao mu ko je “gazda”.
Pošto živi u zajedništvu sa psima, vuk, trenutno težak 43 kilograma, hrani se istom hranom kao i oni, s tim što voli ponekad i da se “zasladi” voćem.
Ovu tvrdnju domaćina vuk je odmah demonstrirao tako što je sa slašću jeo šljive koje su sa stabla pale na zemlju, spretno birajući samo zrele plodove.
Agresivnost prema članovima porodice vuk nikada nije pokazao, ističe njegov vlasnik, od malih nogu se druži sa jedanaestogodišnjom Ksenijom Tubić, koja ga je hranila, ali je ipak nepovjerljiv prema nepoznatima.
Bez obzira što živi u zatočeništvu, vuk je sačuvao svoje prirodne instinkte, zbog čega ponekad članove porodice Tubić iznenadi svojim ponašanjem.
“On reaguje kao vuk, ali pokušava da kopira u svakom pogledu psa, pokušava šarplaninca da gleda kao vođu čopora i pokušava da ga kopira. Mada, ponekad bljesnu ti njegovi instikti, koji su u psu ugašeni, recimo sakrije komad mesa, sačeka da se pokvari, onda ga iznese na travu i valja se u tom komadu mesa da bi prikrio svoj miris, jer divljač se ne boji mirisa lešine nego se boji mirisa vuka“, kazao je Pero Tubić.
Životni vijek vuka u prirodi je od deset do dvanest godina, a boravak ove divlje životinje u okruženju tročlane porodice popravlja taj prosjek.
“Uslovi života diktiraće i dužinu njegovog vijeka. On sigurno u prirodi ne bi doživio duboku starost, nastradao bi od lovca ili bi kao star izgubio osjetila za lov i snagu da goni plijen, tako da mu je u zatočeništvu produžen vijek i postoji mogućnost da živi 12, 14 ili 16 godina“, kaže Tubić.
Nezavisne/Informer.ba
