Među diplomatskim depešama koje je objavio Wikileaks, a koje su protresle svjetsku javnost, našli su se i bh.političari.
Bh. političari su nepouzdani, nekompetentni za funkcije koje obavljajuju, obmanjuju javnost jer govore neistine, a okruženi su savjetnicima koji na posao dolaze pijani. Ovako domaće političare vide američke diplomate koje su proteklih godina radili u BiH.
Najviše primjedbi upućeno je u sam vrh države, na rad Predsjedništva BiH, odnosno aktulenog predsjedavajućeg Željka Komšića i njegov kabinet. U jednoj od depeša, koju je iz Sarajeva 2007. poslao tadašnji američki ambasador u BiH Daglas Meklhejni stoji:
Predsjednik je u posljednje vrijeme vodio nasumičnu politiku, od slučaja do slučaja, a njegovo osoblje se činilo nespremnim ispuniti svooje dužnosti. Članovi Komšićevog tima su neinformisani i slabo pripremljeni za razgovore o političkim problemima, što otežava formiranje Komšićevih stavova u vanjskopolitičkim i odbrambenim pitanjima.”
Da je aktuelni predsjedavajući Komšić izgubljen na funkciji koju obavlja vide već godinama i bh građani, ali ono što ne vide i što se isto tako krije jeste da mu glavni savjetnik i šef kabineta Amir Ibrović na posao dolazi pijan i pored svih upozorenja.
”Ibrović je nestabilna ličnost sa teatralnim, ljutim ispadima. Često se čuju glasine da je alkoholičar, pa neke njegove izjave uzimamo s rezervom”, stoji u depeši koju potpisuje Meklhejni.
U ambasadi cijeli problem nazivaju Komšić & Ibrović show, sa zaključkom da je Ibrović živopisna osoba, “sklona dugim političkim monolozima pod utjecajem alkohola.”
Kritike na račun Alkalaja
Za razliku od Komšićevog i Silajdžićevog kabineta, za kojeg je ocijenjeno da je okružen ideolozima i savjetnicima koji su ga, kako se navodi u depešama, „podsticali na najgore instinkte“, kabinet Nebojše Radmanovića je pohvaljen da radi profesionalno. Ipak Radmanoviću je zamjeren nepotizam, jer je u kabinetu okupio i najbližu rodbinu.
U objavljenjim depešama našao se i najincidentniji ministar vanjskih poslova BiH ikada, Sven Alkalaj, za kojeg se tvrdi da je htio ispolitizirati proces pridruživanja BiH u NATO-u i iz njega isključiti ministra Selmu Cikotića.
”Ovo je bilo veliko iznenađenje i za samo Ministarstvo odbrane, posebno kada su dobili pismo u kojem Alkalaj izražava svoje namjere. Ministar Cikotić je njegovo pismo nazvao glupim i rekao da uopšte nema namjeru odgovarati mu.”
Nažalost, diplomatske depeše nisu bh javnosti otkrile ništa novo, jer su i domaći mediji u bezbroj navrata pisali i obajavljivali o radu, tačnije neradu domaćih političara, neodgovornom ponašanju i skandaloznom trošenju, te diplomatskim skandalima domaćih političarima.
Ipak, kada se tako nešto nađe i u depešama predstavnika najjačih sila svijeta, onda to na neki način postaje i zvanično, ističe Boro Kontić iz Medija centra u Sarajevu.
”Koliko vidim iz ovoga, te se depeše prave tako što se precizno i revnosno prati ovdašnja štampa, što se razgovara sa ljudima i nakon toga se prave izvještaji koji nisu ništa novo u odnosu na ono što naši građani već nisu čuli, ali ovdje su nekako dati kondenzovano fokusirani na određenu ličnost. U svakom slučaju je interesantno”, kaže Kontić.
Najkontroverzniji srpski političar Milorad Dodik zbog svojih secesionističkih izjava u nekoliko navrata je najozbiljnije upozoren, a za njegovu smjenu zalagao se tadašnji visoki predstavnik u BiH Kristijan Švarc Šiling, tvrdi ambasador Meklhejni u depeši koju je 2007. iz Sarajeva odaslao u Vašington.
”Dodik je rekao da je primio i razumio poruku. Švarc Šiling je kazao kako je cilj poslati jasan signal da je strpljenje međunarodne zajednice s Dodikom pri kraju i da bi u buduće mogao očekivati energičnije akcije OHR-a, koje možda uključuju i njegovu smjenu ne promijeni li ponašanje.”
Dno dna
Isti oni koji su ih birali, o bh političarima kažu:
To su ljudi koji su definitivno nesposobni, dolaze ispred političkih stranaka, niko ne dolazi po nekoj zasluzi, znači prema onome što znaju, nego dolaze po onome što ne znaju.”
”Mi smo dotakli dno dna.”
”Što bi rek’o onaj dedo iz filma ‘Miris dunja’, sve sami goljo i fukara.”
Sve ovo, ali i puno više, već godinama objavljuju bh. mediji, među kojima i sedmičnik „ Slobodna Bosna“, ali u javnosti to nije izazavalo nikakav efekat i to je ono što je zabrinjavajuće, ističe glavni i odgovorni urednik Senad Avdić.
”Potpuno je nevažno šta ovdašnja javnost misli o ministru Alkalaju, šta misli o tome da je učinio nešto što je nedopustivo, dakle da ministar koji ima ministarstvo jedne države bude ministar vanjskih poslova druge države, to je nedopustivo bilo gdje drugo, međutim ako je njegov stranački vrh, odnosno ako je njegov stranački šef koji ga je izabrao, Haris Silajdžić smatra da u tome nema ništa loše on će raditi svoj posao do u beskonačnost. Potpuno je nevažno šta američka diplomacija, šta zapadna diplomacija misli o bilo kome, recimo o Željku Komšiću, pitanje je samo da li će Željko Komšić biti lojalan svom partijskom lideru i svom partijskom poglavici i od toga će ovisiti njegova politička sudbina. Dakle, ni od kakvih demokratskih izbora, ni od kakvih medijskih otkrića’‘, naglašava Avdić.
Ovo je tek fragment diplomatske prepiske između Sarajeva i Vašingtona koju su bez problema mogli vidjeti i ostale diplomate koje borave ili su boravile u BiH proteklih godina i to godina kada je BiH imala kakvu takvu vlast i vladu. Treba li pitati šta ćemo na nekom novom Wikileaksu čitati za nekoliko godina o onome što je BiH danas.
