Pjer Žalica, autor filma “Praznik rada”, koji ima privilegiju da zatvori ovogodišnji 28. Sarajevo Film Festival (SFF), izjavio je za Fenu da je doživljaj 1. maja na ovim prostorima, kao dana opuštanja i razonode, imao smisla, objašnjenja, u prethodnom režimu čiji zadatak je bio da uvjeri ljude da su radnička prava zadovoljena i da samim tim nema razloga za bunt dok “jadnici, kolege radnici u Njemačkoj i Švedskoj, moraju da se bune i traže svoja prava a mi se možemo zabaviti”.
Takav uklon možemo razumjeti, prema Žalicinim navodima, jer je prethodni sistem bio totalitaristički u ovom segmentu – uz svo uvažavanje njegovih dobrih strana – ali danas nije razumljivo zašto je 1. maj dan “kad se okreće janje i veseli” umjesto da bude dan glasnog, možda najglasnijeg u Evropi, radničkog izražavanja nezadovoljstva.
– Kažu da u svijetu za 1. maj ne morate najavljivati radničke demonstracije, ne morate tražiti saglasnost policije i sistema – rekao je Žalica.
Radeći film, on je jednog Prvog maja u Sarajevu, kad su radnici bili pozvani na demonstracije, vidio pred Domom sindikata tek dvadesetak njih i umornog govornika među njima, što je bio veoma slikovit prikaz “koliko nas to ne zanima”.
– Da, i meni, kad se kaže 1. maj, Praznik rada, budi neko divno osjećanje zabave, a trebalo bi da bude obratno. O tome govori film – kaže režiser objašnjavajući poentu njegovog ostvarenja.
U “Prazniku rada” ima i humora, a Žalica ga naziva nekom vrstom balkanskog ili južnoevropskog odbrambenog mehanizma od životnih teškoća, što je ispoljeno i tokom najtežih ratnih godina.
– Jer ukoliko se ne branimo, onda nam preostaje samo da se ubijemo, a ja sam vječiti optimista i mislim da mi sve ovo možemo promijeniti nabolje – kazao je.
Žalica ističe da “Praznik rada”, za regionalne uzuse, nije rađen vremenski predugo, tri godine od momenta kad su obezbijeđena prva ozbiljnija sredstva, te je u navedenom vremenskom okviru razvijena produkcija, snimljen je i završen film.
– Dakle, sve to nije uzelo previše vremena, nekako je bilo prirodan proces; mislim da bismo uspjeli uraditi još malo brže, možda pola godine-godinu ranije da nije bilo pandemije upravo u glavnoj godini za pripreme; tako da što se tiče produkcijskog dijela, doima se dosta jednostavno mada je naravno bilo jako komplikovano jer kod nas je sve komplikacija, a i u boljim sistemima. Mi nužno moramo raditi velike koprodukcije, iz više izvora sakupljati sredstva, a to komplikuje i produžava proces. Ipak, uz sve komplikacije i napor, bilo je prilično regularno, reklo bi se – Žalicine su riječi.
Kad je riječ o podjeli glumačkih uloga, objašnjava da velika koprodukcija može biti problem jer zemlje koproducenti, logično, žele stvarno učešće u projektu, pa su njihovi zahtjevi nerijetko vezani za glumačke uloge naročito ako se radi o istom govornom području. To realizatorima “Praznika rada” nije bio problem budući da je stvarno riječ o regionalnoj koprodukciji.
– Volim raditi sa velikim glumcima, s ljudima kojima se divim ako dobijem priliku za to, tako da mi je takva koprodukcija dala malo ‘širu paletu’ nego da sam radio samo s našim sredstvima. U toj slobodi, napravio sam regionalnu glumačku podjelu koja je najvećim dijelom bosanskohercegovačka, ali imamo glumice i glumce iz Makedonije, Srbije i Crne Gore – rekao je režiser.
Zbog privilegije da njegovim filmom zatvori ovogodišnji Sarajevo Film Festival, Žalica izražava zadovoljstvo objašnjavajući slikovito da su ‘prvi i zadnji akord pjesme jednako važni’.
Nada se da će njegov film opravdati očekivanja i dostojno zatvoriti Festival koji je ove godine, po Žalicinoj ocjeni, fantastičan.
Film “Praznik rada” na festivalskom je programu u petak, 19. augusta u Ljetnom kinu Coca-Cola.
Fena/Informer.ba
