Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, u intervjuu za “Nezavisne”, kaže da realno govoreći, a imajući u vidu odnose političkih snaga, i trenutne, ali i buduće, BiH će još dugo vremena ostati ovako organizovana država.
“Zato je svaka priča kako o raspadu, tako i daljoj centralizaciji ili decentralizaciji poprilično besmislena”, ističe Komšić.
Naglašava da su odnosi SDP-a i SDA onako i da se SDA ne pokazuje baš uvijek kao pouzdan politički partner.
Sa druga dva člana Predsjedništva Bakirom Izetbegovićem i Nebojšom Radmanovićem navodi da sarađuje vrlo korektno.
Komšić kaže da dobar dio odgovornosti za nefunkcionisanje pojedinih institucija u BiH ide na teret raznih OHR-ovih eksperata, konzultanata, činovnika koji su u BiH dolazili kao da idu u neku koloniju na privremeni dobro plaćen rad.
Nezavisne: Nedavno ste došli iz posjete Americi. Kako američka administracija gleda na situaciju u BiH?
KOMŠIĆ: Amerikanci su, generalno, vrlo pragmatični ljudi pa su tako sigurno i oni koje imenujete “američkom administracijom”. Čini mi se da oni ne mogu da shvate kako neki političari u BiH djeluju i ponašaju se iracionalno u političkom smislu, a zapravo vrlo neodgovorno prema budućnosti zemlje. Njima je sasvim normalno da politika koja pobijedi na izborima formira i vlast u tom mandatnom periodu i preuzme odgovornost za zemlju. Njihovo poimanje demokratije podrazumijeva da nikada ni ne pokušavaju prebrojavati koliko je bijelaca, Afroamerikanaca, Jevreja, Hispanoamerikanaca, protestanata, katolika, muslimana itd. glasalo za bilo koju politiku. Nikome iole pametnom ne pada na pamet da za bilo kojeg predsjednika SAD kaže kako on predstavlja samo bijelce ili Afroamerikance, katolike, protestante, muslimane i sl. Njihov način poimanja i društava i države i demokratije podrazumijeva da svako, bez obzira na svoje rasno, etničko, vjersko porijeklo može postati čak i predsjednik SAD ako ga izaberu građani, slobodni ljudi – pojedinci. I niko neće reći da je zbog toga neka rasa, vjera ili etnička skupina ugrožena. A složićemo se, sigurno, da su SAD daleko složenija država u svakom pogledu od BiH.
Kada već govorimo o američkoj administraciji, koja je sigurno tradicionalno dobro informisana administracija, znaju oni jako dobro o čemu je suštinski riječ u BiH. Ovo političko stanje u kojem mi živimo ima veze samo sa golom borbom za zadržavanjem svakojake moći, a ne sa bilo kakvim pravima ili ugrožavanjima bilo kojeg naroda u BiH. Jedno je sigurno, SAD su svjesni kakve poremećaje, ne samo u regiji nego i šire, može izavati ugrožavanje teritorijalnog integriteta BiH i kakve sve to rizike nosi, SAD neće dozvoliti upravo to – ugrožavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Oni su naši prijatelji, imamo i imaćemo njihovu podršku, a kada ćemo mi svi ili bar velika većina nas shvatiti da smo prije svega Bosanci Hercegovci, pa onda sve ostalo, e to je već do nas.
Nezavisne: Kakvi su odnosi SDP-a i SDA i kako sarađujete sa bošnjačkim članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem?
KOMŠIĆ: Sarajevskim rječnikom, ako ne zamjerate, na pitanje kakvi su odnosi SDP-a i SDA, odgovorio bih da su ti odnosi onako. Ne pokazuje se baš uvijek kao pouzdan politički partner. I oni nekada teško prihvataju činjenicu da nisu izborni pobjednici.
Sa gospodinom Izetbegovićem, baš kao i sa gospodinom Radmanovićem, sarađujem vrlo korektno.
Nezavisne: Sulejman Tihić, lider SDA, nedavno je rekao “da smo mi pobijedili, do sada bismo imali formiran Savjet ministara”. Na neki način SDA je okrivljivala SDP zbog neformiranja Savjeta ministara.
KOMŠIĆ: Hvala bogu da nisu pobijedili. Jer oni sigurno spadaju u red najodgovornijih i jedan su, kao stranka koja je na vlasti evo skoro dvadeset godina, od glavnih krivaca za ukupno stanje u zemlji pa i za ovo sve što se danas dešava. Ne zaboravimo, oni su i danas vlast. Pa njihovi ministri i dalje sjede u Vijeću ministara, a ne SDP-ovi. I njima treba vremena da shvate da je narod i zbog njihove loše politike izabrao SDP. Zato uostalom i nisu pobijedili.
Nezavisne: Da li se promijenila situacija dolaskom Izetbegovića u Predsjedništvo BiH, odnosno s kim je lakše raditi, sa Silajdžićem ili Izetbegovićem?
KOMŠIĆ: Gospodin Silajdžić je vrlo interesantna osoba. Kada bi nastupio opušteno, istina rijetko, sa njim je bilo pravo uživanje razgovarati. Vrlo zanimljiva osoba, nespornog obrazovanja i znanja. Nekada mi se činilo da je on namjerno gradio image, kako se to već kaže, ters, zatvorenog, tvrdog čovjeka, a da zapravo to nije. Ipak u njemu ima dosta hedonizma, a takvi ljudi po pravilu nisu loši ljudi.
Sa gospodinom Izetbegovićem je lakše donositi odluke. Mislim da racionalnije postupa u donošenju odluka, mada se ne moramo uvijek slagati oko pojedinih pitanja.
Nezavisne: Da li BiH treba OHR i da li BiH sa OHR-om može biti demokratska država? Da li odlaskom OHR-a očekujete više razgovora, a samim tim i dogovora među političkim liderima ili dalju polarizaciju BiH?
KOMŠIĆ: Ma šta god ko govorio, na institucionalnom nivou, mi u BiH se sigurno ne pitamo da li će OHR ostati ili otići. O tome će odlučivati neki mnogo moćniji od nas, tačnije o tome će odlučivati Vijeće sigurnosti UN-a. Politički, zemlje članice PIC-a koje zagovaraju ukidanje OHR-a kroz priču o ukidanju OHR-a zapravo nastoje ograničiti institucionalni utjecaj nekih drugih zemalja članica PIC-a u BiH, pa čak i u regiji. Pažljiviji analitičar ili čak neko ko pažljivo prati medije lako će primijetiti da se gotovo po pravilu na sjednicama PIC-a na jednoj strani nalaze Njemačka i Rusija te još neke zemlje, a na drugoj strani gotovo redovno SAD, Velika Britanija, Turska i još neke zemlje. Naravno, da pitate diplomate nabrojanih zemalja da komentarišu ovu tezu, sigurno bi je negirali i kazali da su sve zemlje članice PIC-a “gotovo uvijek” jedinstvenog stava. Tako to rade dobre diplomate. Ali šta god dobre diplomate kazale, stvarno stanje se ne može sakriti.
Na psihološkom planu, za jedan dio BiH, OHR predstavlja jednu vrstu “osigurača” ili “kočnice” za, kako se to već kaže “ne daj bože” ili za “svaki slučaj” i zato se može čuti zalaganje za ostanak OHR-a bez ozbiljne analize svega onoga što su uradili i rade.
Dakle, svjestan sam toga da mi nećemo odlučivati o budućnosti OHR-a bez obzira šta ko od stranaca kaže. Svjestan sam i toga da je postojanje OHR-a dio tzv. dejtonskog paket aranžmana. Jesam za to da se kroz OHR obezbijedi i institucionalno prisustvo nekih zemalja u BiH. Ali sam i za to da se oni što manje upliću u gradnju institucija BiH, odnosno da se što manje petljaju u to. Dobar dio odgovornosti za nefunkcionisanje pojedinih institucija u BiH ide na teret raznih OHR-ovih eksperata, konzultanata, činovnika koji su u BiH dolazili kao da idu u neku koloniju na privremeni dobro plaćen rad. Tako da danas imate situacije u kojima mi se često čini da je čak i ova država “pravljena” da njome upravljaju stranci, a ne domaće izabrane institucije kakve god da su.
Imate institucije u BiH, pa čak i one najbitnije po kojima se, između ostalog, prepoznaju države i instrumenti države, koje nisu odgovorne niti jednom parlamentu, niti jednoj instituciji, koje su neovisne od domaćih demokratski izabranih organa, ali zato su i te kako ovisne o raznim strancima, OHR-u, nekim tranzicijskim vijećima, tzv. nezavisnim odborima za koje pojma nemate šta i kako rade izuzev da vam svake godine traže neke pare iz budžeta na raznim nivoima i da nikome nisu odgovorne. To je loša strana, između ostalog, i prisustva OHR-a i njegovog utjecaja na zbivanja u BiH.
Nezavisne: Kakva je zaista situaciju u BiH? Da li je tačno da smo u najvećoj političkoj krizi od 1995. godine, kako se često spominje? Gdje je rješenje?
KOMŠIĆ: Političko rješenje se nalazi, ma kako to demagoški zvučalo, u punoj demokratizaciji našeg društva. Prevedeno na pravnički jezik to podrazumijeva promjenu Ustava BiH kojom će biti obezbijeđena stvarna, ponavljam, stvarna jednakost svih građana BiH i logično svih naroda BiH, na cijeloj teritoriji zemlje, bez obzira gdje žive i da li su neka vrsta “manjine” u drugačijem većinskom okruženju. Može se to izvesti i bez diranja u trenutnu administrativnu organizaciju BiH, ako se hoće. U tom smislu njemački ustavni, nazovimo ga “kancelarski”, sistem možda bi pogodovao našoj zemlji. Koliko je to realno, znate i sami. Ali čovjek ne treba odustati od stalnih pokušaja da se stanje realno i stvarno popravi bez obzira kako trenutno stoje stvari.
Nezavisne: Često se spominje raspad BiH, koliko je to realna opcija? Šta Vi mislite da li je realnija centralizacija BiH ili još veća decentralizacija države?
KOMŠIĆ: Realno govoreći, a imajući u vidu odnose političkih snaga, i trenutne, ali i buduće, BiH će još dugo vremena ostati ovako organizovana država. Zato je svaka priča kako o raspadu, tako i daljoj centralizaciji ili decentralizaciji poprilično besmislena. Zapravo takve priče služe samo za podizanje nacionalnih tenzija i od nje korist imaju samo političke elite koje na takvim pričama plašeći narod i narode u BiH zapravo manipulišu tim strahom. Svakome iole normalnom je jasno da i sam pokušaj raspada BiH vodi ka neizbježnom sukobu. Ko se “igra” sa takvim scenarijima ili planovima, vuče đavola za rep, ali na način da će taj đavo upravo njega odnijeti. Za dalju centralizaciju ili decentralizaciju nema i sigurno neće ni biti potrebne političke volje da se desi. Zato su te priče samo i jedino plašenje i varanje ljudi u BiH, beskorisno trošenje vremena, energije, novca, strpljenja i nerava običnih ljudi. Koliko uspješno i koliko dugo će politika i političari “prodavati” ovu priču osiromašenom narodu, ovisi i, da se ne lažemo, o samom narodu. Sve dok takve priče i politike dobijaju podršku na izborima, mi se moramo pitati koliko smo “zdravo” društvo. Istina, ima znakova da se i to mijenja. Na primjer, SDP BiH je prošle izbore uvjerljivo dobio na sasvim drugoj priči i politici. Niti u jednom trenutku tema kampanje nisu bili etnički strahovi, konfliktne etničke teme, nego samo životna pitanja običnog čovjeka kao pojedinca. Dakle, može se i to postići, napraviti pozitivan otklon od lako zapaljive konfliktne politike i da ljudi to prepoznaju i požele takvu promjenu. Koliko je koji dio BiH spreman za tako nešto, to je već drugo pitanje.
Nezavisne: Dolazite iz reda hrvatskog naroda u BiH. Koliko je on ravnopravan u odnosu na druga dva naroda?
KOMŠIĆ: Pokažite mi dio BiH za koji se može reći da su na njemu ili u njemu sva tri naroda plus nacionalne manjine i ostali ravnopravni. Nažalost, ne postoji. Zapravo, možda bi se o Brčko distriktu moglo govoriti kao početku pokušaja da se to napravi. U tom smislu su i Hrvati neravnopravni, kao uostalom i Bošnjaci i Srbi, a oni koji nisu pripadnici jednog od tri pobrojana naroda neravnopravni su baš u cijeloj BiH, bez izuzetka.
Nezavisne/Informer.ba
