Nekada rijedak prizor u Vatikanu, žene se sve češće viđaju na visokim položajima za vrijeme pape Franje, ali rodna bitka je daleko od pobjede.
Vjekovima stara institucija ima inherentno patrijarhalni imidž, od švicarske garde na kapiji do kardinala koji sjede na Trgu Svetog Petra.
Ona odražava situaciju u široj Rimokatoličkoj crkvi, koja zabranjuje razvod, abortus i zaređenje žena.
Ipak, pontifikov pritisak na reformu doveo je do toga da je više žena dobilo uloge u upravljanju Vatikanom – čak i ako su one uglavnom iza kulisa.
Od ekonomistica do tajnica, historičarki i arhivistkinja, 649 žena radilo je 2019. u Rimskoj kuriji, što je 24 posto od svih zaposlenih u poređenju sa 385 u 2010., prema posljednjim dostupnim podacima.
Dok se promjena unutar najmanje svjetske države pozdravlja u javnosti, oko 10 žena intervjuisanih pod uslovom anonimnosti opisalo je za AFP otpor na koji nailaze i snishodljivost s kojima se suočavaju, posebno među sveštenstvom.
Jedna je rekla da je nad njima “stakleni plafon i generalno snishodljiv stav u hodnicima”, sa nazadnom vizijom “osjetljive, nježne žene, koju nalazimo u papinim govorima”.
“Ponekad imamo osjećaj da nas smatraju stažistkinjama. Često imaju geste poput stavljanje ruke na rame, nedostatak obzira, gotovo svakodnevne primjedbe o izgledu i oblačenju”, dodala je.
Neke su opisale osjećaj da su podložni implicitnoj naredbi zaposlenima da budu tihe i poslušne. Druge su izrazile frustraciju zbog imenovanja na niže funkcije.
“Još je dug put do ravnopravnosti”, rekla je jedna žena zaposlena u Vatikanu.
Godine 2016. osnovano je udruženje “Žene u Vatikanu”, mreža od stotinjak članica koje se sastaju svakog mjeseca “kako bi poboljšale ulogu žena”, rekla je za AFP njena predsjednica Margherita Romanelli.
To je uslijedilo nakon što je samo četiri godine ranije kreiran mjesečni ženski časopis L’Osservatore Romano, službene novine Vatikana. Inicijativu su mnogi pohvalili, ali je ubrzo naišla na probleme.
Njena osnivačica Lucetta Scaraffia, novinarka i historičarka, dala je ostavku 2019. godine, osudivši “klimu nepovjerenja”.
Franjine reforme su u suštini bile “kozmetičke” i zapravo su skrivale “mačo mentalitet” koji je podrazumijevao da “žene moraju služiti ne tražeći ništa zauzvrat”, rekla je ona za AFP.
Scaraffia je ukazala na “moderno ropstvo” časnih sestara zaposlenih u Vatikanu i drugdje kao “sluge” u domovima svećenika, biskupa ili kardinala, koje “kuhaju, čiste, peru odjeću” i koje su “nedovoljno plaćene”.
I osudila je seksualno zlostavljanje časnih sestara u Rimu i drugim dijelovima u svijetu.
Uprkos ovim kritikama, mnogi pozdravljaju ubrzanje procesa koji je tiho započeo prije dvadesetak godina.
Broj žena na odgovornim pozicijama u Vatikanu, koji primjenjuje strogi rodni paritet plata, utrostručio se od izbora Franje prije 10 godina, od direktorice Vatikanskih muzeja Barbare Jatte do Alessandre Smerilli, prve žene koja je imenovana za ekvivalent zamjenice ministra.
“Vatikan kasni, ali žene danas imaju glas, ne daju se više tlačiti”, rekla je jedna uposlenica u četrdesetim godinama.
Poglavar 1,3 milijarde katolika u svijetu omogućio je ženama veće učešće u misama, od čitanja i služenja oltara do učešća u ritualu pranja nogu na Veliki četvrtak.
I papa Franjo nastavlja s malim koracima naprijed, uključujući promjenu pravila kako bi se ženama omogućilo da igraju ulogu u imenovanju biskupa.
