Politička usamljenost SDA: Herojska borba ili pozicija bez alternative?

Bosna i Hercegovina se, gotovo dvije godine nakon formiranja vlasti na državnom i entitetskom nivou, nalazi u stanju koje sve više podsjeća na institucionalnu i političku blokadu.

Obećanja o reformama, meritokratiji, ekonomskom uzletu i evropskim integracijama ostala su na nivou propagande, dok realnost pokazuje sve veću nemoć aktuelne vlasti da se nosi sa ključnim izazovima.
U takvom kontekstu, nedavna izjava Bakira Izetbegović*, predsjednika SDA, izazvala je pažnju javnosti, ne samo kao politička poruka, nego i kao refleksija rastućeg razočaranja radom tzv. Trojke – koalicije koja je na vlast došla s mantrom o novom pristupu, a završava u istim starim strukturama, sa sve dubljom institucionalnom paralizom.

Ko vodi, a ko sluša?

Izetbegović nije birao riječi. Kazao je jasno da se SDA vraća – i da ima rješenja. Njegova poruka nije samo izraz političke ambicije već i reakcija na očigledan pad kapaciteta aktuelne vlasti da se izbori s Miloradom Dodikom i nacionalističkom politikom koja dolazi iz Banje Luke.
Trojka, kako tvrdi Izetbegović, nije pokazala ni odlučnost, ni strategiju. “Ispružena ruka HDZ-a i SNSD-a” nije metafora – već realnost političkog odnosa u kojem, čini se, iz Sarajeva dolazi tek tiho klimanje glavom dok se ključne odluke kroje u Laktašima i Grudama.

Dok se iz Trojke svakodnevno ponavljaju fraze o ekonomskom napretku, brojke govore drugačije. Samo Elektroprivreda BiH – ključna tačka energetskog i finansijskog sistema – svakodnevno pravi gubitke od 700.000 KM, a na čelne funkcije dolaze kadrovi koji nemaju nikakvog iskustva u sektoru. Meritokratija? Ostala je u predizbornim brošurama.
U međuvremenu, entitet RS pod Dodikovom kontrolom tone u zaduženja. Više penzionera nego zaposlenih, ekonomija bez zamajca, međunarodna izolacija – ali bez reakcije iz Sarajeva. Umjesto sistemskog odgovora, vlast šuti. Ili se pravda. Ili traži izgovore.

Gdje je EU? Gdje je NATO? Gdje je BiH?

Put ka EU – formalno je otvoren, ali realno blokiran. NATO – više se ni ne pominje. Bezbjednosna situacija – sve napetija, uz Dodikove redovne prijetnje secesijom. Izetbegović tvrdi da su međunarodni akteri, uključujući EU i SAD, svjesni grešaka koje su napravili.
Postavili su na vlast one koji nisu dorasli izazovima, nadajući se miru kroz “meke koalicije”, a dobili su političku nefunkcionalnost i sve dublju krizu.

SDA kao korektiv ili povratak starog?

Izetbegović nije tvrdio da je SDA bila savršena. Naprotiv, priznao je greške, ali je istakao da su najznačajniji pomaci napravljeni tamo gdje je SDA vodila procese. Da li to znači da je povratak SDA realna alternativa – ili tek politički marketing – pokazat će izbori 2026. godine. Ali ono što je već sada jasno jeste: Trojka nije ponudila ni snagu ni viziju da vodi državu kroz najteži period u posljednjih deset godina.
Dok vlast kalkuliše, Dodik provocira, međunarodna zajednica balansira, a građani čekaju – Bosna i Hercegovina sve dublje tone u institucionalni vakuum. SDA se nudi kao rješenje, dok Trojka, umjesto da rješava krize, postaje njihov saučesnik.
Vrijeme lažnih nada ističe. Vrijeme odgovornosti tek dolazi.