Koliko god da je naša Planeta “plava“, lako je zaboraviti da je samo 2,5 posto vode na Zemlji voda za piće, a to je daleko od ravnomjerne raspodjele – ističu povodom Svjetskog dana hrane iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Rezultat je sve manje vode za piće, uzgoj hrane i proizvodnju roba koja nam je potrebna – kao i za održavanje ekosistema od kojih ovisimo. Kao što je često slučaj, oni koji prvi i najteže osjete posljedice su oni koji žive u područjima sa malo vode i imaju najmanje resursa.
Nedostatak vode jedan je od najvećih problema našeg vremena. Pa ipak, ovisno o tome gdje se nalazimo u svijetu, krhkost naših vodnih resursa možda nije uvijek očigledna. Možda zato što je za mnoge od nas voda dio svakodnevnog života i privređivanja i teško je zamisliti da danas 2,4 milijarde ljudi živi u zemljama koje nemaju dovoljno vode.
“Ako smo posvećeni tome da nikoga ne ostavimo na cjedilu, nema vremena za čekanje. S obzirom da gotovo tri četvrtine sve slatke vode ide u poljoprivredu, promjena načina na koje proizvodimo našu hranu, vlakna i druge poljoprivredne proizvode ima najveći potencijal za promjenu. To je također mjesto gdje će nedjelovanje postati najočiglednije”, ističu iz INZ-a.
To znači da rizikujemo da dođemo do tačke bez povratka, a klimatske promjene će sigurno pogoršati naše probleme s vodom. Možemo i moramo pronaći načine da proizvodimo više, sa manje vode.
Iz INZ-a napominju da moramo zaštititi naše postojeće slatkovodne resurse i vodene ekosisteme od zagađenja i uticaja klimatskih promjena, i moramo osigurati da ljudi imaju ravnopravniji pristup vodi. Drugim riječima, preostalu vodu moramo tretirati kao da nam život – i hrana – ovise o tome.
U posljednje dvije decenije, grubo govoreći, svako od nas na Zemlji izgubio je jednu petinu slatke vode koja nam je dostupna. Za neke ljude, stvarnost je mnogo gora. U nekim regijama se, zapravo, približava jednoj trećini.
Brz rast stanovništva, urbanizacija, ekonomski razvoj i klimatske promjene uticali su na naše vodne resurse. Zajedno sa zagađenjem vode, prekomjernim iskorištavanjem i općenito lošim upravljanjem, ovo stvara složenu mješavinu problema.
U INZ-u su ilustrovali razmjere samo jednog od problema – više od 80 posto svjetskih otpadnih voda danas se ispušta u okoliš neprečišćeno i nikada nije ponovo iskorišteno. Nastalo zagađenje vode pogađa sve nas, uključujući oko 600 miliona ljudi koji se bave ribarstvom za život. Loše upravljanje vodom često stvara sukobe.
[crp]Različite grupe mogu mirno koristiti jedan izvor vode duže vrijeme, ali kako te vode ima sve manje, poljoprivrednici, ljudi zavisni od šuma, stočari i drugi, mogu se naći u sukobu oko toga ko ima pravo da je koristi i u kojoj mjeri.
To predstavlja izazove za lokalne sisteme upravljanja vodama i za državne zakonske okvire koji ne prepoznaju uvijek tradicionalna prava nad ovim vodnim resursima i ne shvataju potrebe koje se mijenjaju.
Povrh toga, ekstremni vremenski događaji se povećavaju – a većina njih uključuje vodu. Oko 74 posto svih katastrofa od 2001. do 2018. godine bile su povezane s vodom, uzrokujući ekonomsku štetu od skoro 700 milijardi dolara. Katastrofe povezane s poplavama više su se nego udvostručile od 2000. godine, a broj i trajanje suša porasli su za gotovo trećinu.
Prijetnja koju premalo ili previše vode predstavlja za našu sigurnost hrane, ekosisteme i dobrobit trebale bi nam svima biti jasne. Isto tako, treba hitno djelovati kako bi se osigurala budućnost za sve.
“Svi moramo prestati uzimati vodu zdravo za gotovo. Donošenje informiranih odluka o proizvodima koje kupujemo, trošenje manje vode i sprječavanje zagađenja lagan su načini za svakoga da doprinese pozitivnoj akciji za budućnost hrane, ljudi i planete”, navode stručnjaci.
Između bitnih činjenica o hrani i vodi, iz INZ-a ističu podatak da se 95 posto naše hrane proizvodi na kopnu, a sve počinje od zemlje i vode. Poljoprivreda čini 72 posto globalne potrošnje slatke vode, 16 posto ide za domaćinstva i usluge, a 12 posto koristi industrija.
Broj katastrofa povezanih s poplavama porasle su za 134 posto u ovom vijeku, broj i trajanje suša porasli su za 29 posto, a u proteklih 300 godina izgubljeno je čak 85 posto močvara na Planeti – močvare su biološki najraznovrsniji od svih ekosistema i nestaju tri puta brže nego šume.
Istovremeno, očekuje se da će se globalna potražnja za vodom za poljoprivredu povećati za 35 posto do 2050. godine, navode u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane.
Paralelno s tim, 17 posto hrane koja je dostupna potrošačima širom svijeta baca se svake godine, trošeći dragocjenu vodu koja se koristi za njenu proizvodnju, a preko 80 posto svjetskih otpadnih voda ispušta se u okoliš bez prečišćavanja, podaci su stručnjaka koji su dovoljni za globalni alarm, saopćeno ije iz INZ-a.
