Memorijalni muzej na Mrakovici, posvećen Bitki na Kozari, našao se u centru pažnje nakon što je na društvenim mrežama objavljena fotografija iz njihove stalne postavke, za koju mnogi tvrde da predstavlja svjesni pokušaj prekrajanja historije.
Na slici se vidi njemački general Fridrih Štal, komandant borbene grupe “Zapadna Bosna” tokom ofanzive na Kozari 1942. godine, kako stoji uz oficira domobranske vojske. Međutim, ono što nedostaje jeste treći čovjek na originalnoj fotografiji – četnički vojvoda Rade Radić, koji je, prema svemu sudeći, izrezan iz muzejske verzije.
Na originalnoj fotografiji, koja je više puta objavljivana u jugoslovenskoj historiografiji, general Štal stoji između domobranskog oficira i vojvode Radića, tadašnjeg komandanta četničkih jedinica koje su sarađivale s njemačkim okupatorima.
U zvaničnom opisu slike u muzeju nema ni traga ni spomena o Radiću, što je izazvalo ogorčenje dijela javnosti koji potez muzeja smatra pokušajem “brisanja” nepodobnog dijela prošlosti.
Od ustaničkog komandanta do saradnika okupatora
Rade Radić je rat započeo kao vođa ustaničkih snaga u Krajini, a imao je i komandni položaj u partizanskim jedinicama. No, već 1942. godine izvršio je puč u Jošavskoj četi 4. krajiškog partizanskog odreda, nakon čega je prešao u četnike, zajedno sa skoro cijelom četom. Sličan scenario dogodio se i u jedinici Laze Tešanovića, čiji je sukob s partizanskom pratnjom rezultirao smrtonosnim ranjavanjem doktora Mladena Stojanovića – legendarnog partizanskog komandanta.
Dan nakon što je Jošavska četa prešla pod komandu Draže Mihailovića, grupa četnika je iz kuće Danila Vukovića odvela Stojanovića i ubila ga na potoku Mlinska rijeka. Iako su i danas prisutne različite teorije o njegovom ubistvu, historijski izvori najčešće ukazuju upravo na četničke jedinice kao direktne izvršioce.
Radić je nakon rata osuđen na smrt zbog saradnje s okupatorima i ratnih zločina, u okviru beogradskog procesa iz 1946. godine. Bio je optužen i za saučesništvo u ubistvu doktora Stojanovića.
Radićeve jedinice su aktivno sarađivale sa njemačkom vojskom, učestvujući u ofanzivi na Kozaru i omogućavajući eksploataciju drvene građe u korist okupacionih snaga. U dokumentima se navodi kako su četnici, putem dogovora s NDH i Njemačkom, postali ovlašteni isporučioci građe iz šumskih rejona poput Teslića.
Sporna slika i pozadina
Upravo se na spornoj fotografiji iz muzeja vidi i konjska zaprega koja prevozi drvenu građu – simbol trgovine i saradnje između četnika i okupatora. Izrezivanjem Radića iz slike, muzej je, prema ocjenama brojnih korisnika interneta, pokušao sakriti nepovoljnu istinu: da su dijelovi četničkog pokreta na prostoru BiH tokom rata sarađivali s nacističkim okupatorom i Nezavisnom Državom Hrvatskom.
Uprkos dokumentovanoj saradnji sa okupatorima i ratnim zločinima za koje je osuđen, ime Rade Radića danas nosi ulica u Banjaluci, kao i jedna u naselju Jakovo u beogradskoj općini Surčin. Godine 2002. u selu Skatavica kod Čelinca podignut mu je i spomenik. Ovakvi pokušaji njegovog rehabilitovanja izazivaju ogorčenje među historičarima i antifašističkim organizacijama, koje upozoravaju na opasnosti od sistematske revizije istorije.
Izrezivanje Radića sa fotografije izložene u muzeju na Mrakovici doživljava se kao još jedan korak u tom pravcu. Umjesto da dokumentuje i podsjeća na tamne epizode domaće prošlosti, institucija koja bi trebala njegovati istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi sada se, kako se čini, priklanja selektivnom pamćenju – po mjeri novih političkih narativa.
Dodaj Komentar