EU IGRU IGRA, A BiH GUBI: Zašto Brisel favorizuje Vučića?

Kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio dolazak na vojnu paradu u Rusiji 9. maja, iz Brisela je jasno rečeno da je to “nedopustivo.” Vučić je ipak otišao, a kao “kaznu” dobio je posjetu predsjednika Evropskog vijeća Antonija Coste.

Možemo se podsjetiti da je komesarka za proširenje EU Marta Kos, zajedno s visokom predstavnicom za sigurnost i vanjsku politiku Kajom Kallas, više puta javno upozoravala Vučića da će biti “sankcija” u slučaju odlaska u Moskvu.

Vučić je izašao jači, a EU pokazala da nema realnu snagu

Na kraju, od “kazne” dobio je nekoliko oštrih poruka, a Vučić je iz svega, pred svojim glasačima u Srbiji, izašao kao “jaki lider koji prkosi Briselu.”

Da stvar bude gora po EU, nisu uspjeli ni spriječiti Costinu najavljenu posjetu, bez obzira na to što je, prema pisanju evropskih medija, postojalo intenzivno lobiranje da on odlazak u Beograd otkaže.

Tako je Evropska unija još jednom pokazala da nema realnu snagu. Ova situacija, kao i njih nekoliko u prošlosti, pokazalo je da EU u ovom kontekstu “puca iz prazne puške.”

Bilo je, naravno, nerealno očekivati da će zbog ove posjete Vučić izgubiti podršku EU koju ima, ali se srbijanski lider mogao “staviti na hlađenje” na neko vrijeme, barem zbog najava koje su bile poprilično glasne prije njegovog odlaska u Moskvu.

Opravdano raste zabrinutost i u Bosni i Hercegovini

Odnos prema Vučiću će sigurno imati i efekat na dešavanja u našoj zemlji.

Naime, Evropska unija igra značajnu ulogu i u BiH, što je posebno važno u periodu kada vladajuće strukture u Republici Srpskoj vode otvoreni udar na ustavni poredak na našu zemlju.

Dok je u porukama EU uvijek prisutna osuda ovog djelovanja, konkretne akcije nisu uvijek koherentne s tim porukama.

Tako je posjeta generalnog direktora Direktorata Evropske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju Gerta Jana Koopmana u martu ove godine poslužila kao odličan primjer ove kakofonije između rečenog i urađenog.

Koopman je slao poruke osuda poteza vladajućih stranaka u RS-u, ali su izvori našeg portala otkrili da je on planirao sresti se s premijerom RS-a Radovanom Viškovićem, koji je samo nekoliko dana kasnije postao “lice s potjernice”, zajedno s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne skupštine RS-a Nenadom Stevandićem.

Drugim riječima, djela su išla u pravcu da se “mora razgovarati sa svima”, dok su riječi govorile o “osudama” i “neprihvatljivom ponašanju.” Ova situacija nevjerovatno podsjeća na dešavanja vezana za Vučića i Antonija Costu.

Upravo zbog toga, opravdano raste zabrinutost da, što se duže odlaže reakcija protiv bjegunaca iz RS-a, će iz Brisela stići poruka da se “s njima jednostavno mora razgovarati”.

Dok je jasno da je Bosna i Hercegovina na svom putu ka članstvu u EU, što je jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva naše zemlje oko kojeg načelno postoji široki koncezus, ne može se pobjeći od utiska da Brisel jednostavno pogrešno pristupa regionu i ulazi u opasnost da legitimizira stvari i poteze koje ne bi smjela.

Jednostavnije rečeno, EU potezima poput posjete Koopmana BiH od prije nekoliko mjeseci, te dešavanjima vezanim za Vučićev odlazak u Moskvu, brzo gubi kredibilitet.

Ako nastavi tim putem, pitanje je koliku će podršku imati među stanovnicima zemalja kandidata. U Srbiji je, čini se, ona izgubljena, jer se organizatori studetskih protesta javno distanciraju od EU.

U BiH, barem načelno, i dalje podrška postoji, ali je trenutni metod djelovanja Brisela put ka istom scenariju kao i u susjednoj zemlji.