Papa Franjo preminuo je u 88. godini života, saopćeno je iz Vatikana na Uskršnji ponedjeljak. Svi se pitaju šta slijedi nakon smrti pape, a neki od običaja su poprilično neobični.
Vatikanski protokol uključuje i neke neobične prakse, među kojima je vjerovatno najčudnija drevna metoda provjere da li je papa zaista mrtav.
Do sredine 20. stoljeća, komornik – kardinal zadužen za svakodnevne vatikanske poslove do izbora novog pape – tradicionalno je potvrđivao papinu smrt. To je činio tako što bi papu tri puta udario malim srebrnim čekićem po čelu i pozvao ga njegovim rođenim imenom. Ako ne bi bilo odgovora, to se smatralo potvrdom smrti.
Posljednji koji je izveo ovu tradiciju bio je kardinal Tisserant 1958. godine, kada je upitao papu Pija XII: “Eugenio, jesi li mrtav?”, a zatim službeno izjavio: “Proglašavam da je Njegova Svetost papa zaista mrtav.” Komornik tada obavještava rimskog vikara, koji vijest prenosi građanima. Istovremeno se obavještava dekan Kardinalskog zbora, koji informaciju prosljeđuje ambasadorima u Vatikanu i liderima stranih država.
Komornik zatim zaključava i zapečaćuje papinske odaje. Nekada se to činilo zbog čestih krađa, dok se danas koristi kako bi se zaštitila privatna dokumentacija. Papin prsten, koji također služi kao pečat, odmah se uništava nakon smrti Svetog Oca kako bi se spriječilo njegovo krivotvorenje. Odmah po papinoj smrti, komornik uzima njegov prsten i čekićem ga u potpunosti uništava pred svim kardinalima u Vatikanu. Ostatke prstena uzimaju i čuvaju u vatikanskom muzeju. Papin prsten nosi lik svetog Petra ribara, a za svakog papu izrađuje se novi. Svi papinski prsteni su uništeni nakon smrti njihovih vlasnika, dok je prsten Benedikta XVI. uništen 2013. nakon njegove abdikacije.
Možda vam se svidi
Desno krilo bronzanih vrata – službeni ulaz u Vatikan – zatvara se. Zvonjava zvona bazilike svetog Petra signalizira da je papa preminuo. Nakon službene identifikacije papinog tijela, ljekari ga oblače u papinsku odjeću. Među njima je karakterističan bijeli ovratnik s crnim križevima (simbol dostojanstva), a na glavu mu se stavlja bijela mitra.
Nakon pripreme, papino tijelo tri dana je bilo izloženo u bazilici svetog Petra kako bi mu vjernici mogli odati počast. Bez odobrenja komornika niko ne smije fotografisati preminulog papu. Komornik može dozvoliti fotografisanje tijela u svrhu dokumentacije, ali tek nakon što je odjeven u papinsku odjeću.
Zaključavanje kardinala, ograničenje unosa hrane Najduži period izbora novog pape nakon smrti prethodnika trajao je gotovo tri godine. To se desilo nakon smrti Klementa IV. 1268. godine. Tokom samog konklava preminula su tri kardinala, a jedan je odstupio. Razlog za dugotrajnost izbora bio je dubok razdor u Kardinalskom zboru, što je dovelo do blokade. Kardinali su se konačno odlučili tek 1271. godine, izabravši Tedalda Viscontija, koji je uzeo ime Grgur X.
Kako se ovakva situacija ne bi ponovila, uvedeno je pravilo konklava. Riječ konklava potiče od latinske riječi za “zaključan”. Kardinali su ubuduće zatvarani u zaključane prostorije dok ne donesu odluku o izboru novog pape. Kasnije im je čak bio ograničen i dnevni unos hrane – navodno su dobijali samo hljeb i vodu.
I danas su kardinali izolovani na osamljenom mjestu, bez kontakta s vanjskim svijetom. Oduzimaju im se telefoni, mobilni uređaji, televizori i druga elektronska oprema. Ne smiju primati pisma ni novine, a njihove sobe prethodno pretražuju specijalne službe kako bi se uvjerile da nema prislušnih uređaja. U konklavi učestvuju svi kardinali mlađi od 80 godina, i kada jednom uđu u izolaciju, ne mogu je napustiti dok se ne izabere novi papa.
Dodaj Komentar