Svjetski dan poezije obilježava se 21. marta još od 1999. godine kada je UNESCO usvojio Odluku o proglašenju tog dana na zasjedanju u Parizu. Cilj je promoviranje čitanja, pisanja, objavljivanja i proučavanja poezije širom svijeta, kao i podsticanje nacionalnih, regionalnih i internacionalnih poetskih pokreta.
Prvi dan poezije održan je 21. marta 2000. godine, a danas se obilježava u stotinama zemalja širom svijeta.
Kao glavni cilj obilježavanja ističe se prilika svim jezicima da ostave traga u svojim zajednicama. Poezija je važno kulturno uporište u mnogim društvima širom svijeta. Time se potvrđuje zajednička međuljudska potreba za izražavanje riječima.
Poezija se može nazvati i svojevrsnim globalnim spajateljem emotivnih stanja. UNESCO obilježavajući ovaj dan želi prikazati kako poezija može obuhvatiti kreativni duh čovjeka, ma gdje se on nalazio i odakle god dolazio.
Naglasiti potrebu čitanja i općenito pisanog izričaja jedan je od ciljeva koje je UNESCO želio postići ustanovljavanjem ovog dana. Osim toga, namjera je povezati poeziju s drugim granama umjetnosti – pozorištem, plesom i muzikom. Prikazati u javnoj slici poeziju kao nešto živo, atraktivno, a ne nešto što služi samo da popuni čitanke u osnovnoj školi.
Nekada se Svjetski dan poezije obilježavao 15. oktobra, na rođendan velikog rimskog pjesnika Vergilija. Prema podacima koje posjeduje Nacionalni komitet za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi (USA), Svjetski dan poezije slavio se u drugom obliku još od 1505. godine, uglavnom u oktobru.
Međutim, praznik je zapravo do UNESCO-ovog zvaničnog proglašenja naizmjenično slavljen u oktobru i novembru. Tradicija obilježavanja održala se u mnogim zemljama.
Svjetski dan poezije danas se obilježava organiziranjem poetskih večeri i skupova koji ističu bitnu ulogu poezije u savremenoj kulturi.
