U Zagrebu se održava još jedna muška molitva krunice, koja je počela jutros na Trgu bana Josipa Jelačića. Među njima je ovaj put i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić.
Na trgu su se pojavili i demonstranti protiv molitelja koji se, između ostaloga, mole za “čednost u odijevanju”, zabranu pobačaja i “duhovni autoritet muškaraca u obitelji”.
Podsjećamo prije dvije godine pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini izazvao je snimak ratnog zločinca Darija Kordića u kojem govori kako bi “sve ponovio”. Kordić, koji je između ostalog osuđen za zločin u Ahmićima je od samog početka bio u vrhu političkog vodstva bosanskih Hrvata.
Kada je počela agresija na BiH Kordić je u početku koordinisao zajedno sa organima legalne vlasti R BiH, te jedinicama TO BiH i kasnije Armije BiH, no od samog početka bilo je jasno da Kordić pripada političkoj struji unutar hrvatskog naroda koja nije bila za otvorenu saradnju s Armijom BiH. Učestvovao je u nekoliko propalih mirovnih pregovora 1992. godina gdje je isticao da je hrvatska strana jedna od tri sukobljene strane u BiH, odbijajući stati “pod jednu zastavu”.
Iako su sukobi između HVO i Armije BiH počeli još u oktobru 1992. godine kada su hrvatske snage zauzele Prozor, do “totalnog” sukoba nije došlo do aprila 1993. godine. Ipak nešto ranije u februaru 1993. godine Dario Kordić je javno na TV Vitez zaprijetio Bošnjacima.
“Nemojte se igrati s time! Budete li išli na neku od drugih općina, može se desiti ne samo da ne bude države Bosne i Hercegovine, nego da ne bude ni muslimanskog naroda”, kazao je Kordić te 1993. godine.
Svoju prijetnju je pokušao realizovati 16. aprila 1993. godine kada su jedinice HVO u selu Ahmići počinile jedan od najgorih zločina na teritoriju bivše Jugoslavije. Kompletno selo Ahmići je uništeno, ubijeno je 116 civila od kojih su 11 bila djeca. Mnogi su živi spaljeni u svojim domovima.
Možda vam se svidi
Uslijedio je talas prinudnih iseljenja, ubistava i silovanja. Bošnjaci su bježali iz Viteza uputivši se ka Travniku ili Zenici, tvrdeći da su im hrvatski vojnici dali tri sata da napuste grad ili da budu ubijeni.
Cilj tadašnjeg hrvatskog vodstva u BiH, u čijem vrhu je bio upravo Dario Kordić, je bilo zaokružiti teritorij, odnosno povezati područje od Gornjeg Vakufa do Viteza. No do ostvarenja tih planova nije došlo, uz posredovanje SAD 1994. godine je potpisan Washingtonski sporazum kojim je okončan Hrvatsko-Bošnjački sukob. Iako je došlo do velikih rezova unutar vojnog i političkog vrha bosanskih Hrvata, prije svega smjenom Mate Bobana sa pozicije predsjednika Herceg Bosne, Kordić je zadržao svoju poziciju.
U novembru 1995. godine tadašnji tužitelj Haškog tribunala je protiv Kordića i njegovih saradnika podigao optužnicu zbog teškog kršenja međunarodnog prava, odnosno zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u gradovima, selima i zaseocima Lašvanske doline.
Kordić se predao 6. oktobra 1997. godine, kada se izjasnio da “nije kriv”. Suđenje je počelo u martu 1999. godine, a krajem februrara 2001. godine Haški sud je proglasio Kordića krivim i pravomoćno ga osudio na 25 godina zatvora. Kordićeva je presuda bila pravna podloga za sljedeću optužnicu, hercegbosanskoj šestorci (Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić), za udruženi zločinački pothvat pod vodstvom Franje Tuđmana s ciljem pripajanja Herceg-Bosne, Hrvatskoj.
Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora, te je 6. juna 2014. stigao u Zagreb. Nekoliko dana nakon toga HDZ BiH, predvođen Draganom Čovićem je svom bivšem predsjedniku spremio svečan doček u Busovači.
Nakon povratka iz zatvora uspio je i magistrirati teologiju u Zagrebu 2020. godine.
